Primio sam poziv od vicepostulatora kauze časnog sluge Božjega Petra Barbarića p. Ante Topića da se javim povodom 150. godina od rođenja Petra Barbarića. Rado sam prihvatio prisjećajući se svojih prvih poznavanja ovoga kreposnog mladića. Negdje 1963. godine sam čitao prvi put životopis ovog mladića. Na mene je već tada ostavio zadivljujući utisak dok sam i sam stasao u zvanju. Zadivio sam se njegovoj revnosti, pobožnosti i geslu koje je ostavio da je najbrži put svetosti u redovnom vršenju svojih zadataka. To me je hrabrilo u mojim mladenačkim nastojanjima gdje sam smatrao da je put svetosti u velikim djelima. On me je naučio tom važnom životnom koraku. Oduševljavala me njegova pobožnost prema Srcu Isusovu i Majci Božjoj. U svojoj rodnoj župi osnovao je bratovštinu Gospine krunice. Kao mladom sjemeništarcu u tome sam doživio divan primjer i poticaj.

To me je hrabrilo u mojim mladenačkim nastojanjima gdje sam smatrao da je put svetosti u velikim djelima.

Već nakon njegove smrti odmah su u javnost otišle poštovanje njegovog kreposnog života i vjernog izgrađivanja zajedništva. Sahranili su ga na travničkom groblju Bojna. Ljudi su odmah počeli dolaziti na njegov grob i moliti mu se za razne potrebe. Godine 1935. prenijeli su njegove posmrtne ostatke u kriptu crkve sv. Alojzija te je njegov grob postao magnet okupljanja i molitve, posebno đaka.

Dolaskom komunista na vlast, posebno ih je smetala ta pobožnost mladih koja je dolazila na njegov grob. Zato su izvadili tijelo iz lijesa 1944. god. i pokopali u blato u podrumu crkve, gdje je redovno voda dolazila podizanjem razine rijeke Lašve. Pred sami Drugi svjetski rat obavljen je dijecezanski proces za beatifikaciju. Kada su ukrali zemne ostatke Sl. B. Petra Barbarića, proces je zaustavljen.

Dolaskom komunista na vlast, posebno ih je smetala ta pobožnost mladih koja je dolazila na njegov grob.

Ulaskom u zgradu i početkom obnove jednog dijela zgrade, dr. Pero Pranjić sa svojim radnicima kopajući blato i čisteći smeće u podrumu, našli su limeni lijes sa zemnim ostatcima Petra Barbarića. Komisija je konstatirala da je to vjerodostojno tijelo Petra Barbarića te smo ga svečano 1998. god. sahranili u novu grobnicu u samoj crkvi sv. Alojzija (prema propisima u ravni poda).  Tada je započela pobožnost u crkvi sv. Alojzija svakog četvrtka. Crkva je skoro uvijek bila puna. Uprava KŠC u Travniku, organizirala je sv. Misu i priliku za sv. ispovijed. Ponovo je obnovljeno čašćenje groba Petra Barbarića. Iako je tijelo preneseno s groblja Bojna, ljudi su i dalje obilazili staro mjesto groba Sl. B. Petra Barbarića, posebno za svetkovinu Petra i Pavla.

U mnogim stvarima je poticaj i primjer pouzdanja u Boga u svim kušnjama, ustrajnost u borbi na putu svetosti, posebno u ovim vremenima kada se ignorira nadnaravno i odnos s Bogom.

Proces za beatifikaciju je nastavljen te je papa Franjo 18. ožujka 2015. izdao dokument o herojskim krepostima Sl. B. Petra Barbarića i od tada je naslov časni sluga Božji Petar Barbarić. Mladić koji je sazrio za nebo, ostaje nam i danas divan uzor rasta u svetosti i vjernosti Bogu, Crkvi i svom narodu. U mnogim stvarima je poticaj i primjer pouzdanja u Boga u svim kušnjama, ustrajnost u borbi na putu svetosti, posebno u ovim vremenima kada se ignorira nadnaravno i odnos s Bogom. Osim toga živo se nadamo njegovom zagovoru kada mu se preporučimo u našim kušnjama tjelesnim i duhovnim. Kada god sam mogao rado sam prihvatio slaviti svetu misu četvrtkom i uputiti poruku okupljenom narodu. Molim Boga da ga što prije doživimo uzdignuta na čast oltara da nam i službeno postane primjer i zagovornik u nebu.