Uz današnji blagdan najmlađega hrvatskoga blaženika Ivana Merza donosimo nekoliko činjenica iz blaženikova života.
Bl. Ivan Merz (1896.-1928.) mladi laik, vrativši se 1922. godine sa studija iz Beča i Pariza te ratnog iskustva, postao je profesor francuskog i njemačkog na klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1923. doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu tezom o utjecaju liturgije na francuske pisce.
Tijekom Prvoga svjetskog rata često je gledao smrti u oči i naknadnim razmišljanjem o smislu života iskreno se obratio Bogu došavši do uvjerenja o istinitosti katoličke vjere. Zavolio je sv. liturgiju i molitvu, osobito molitvu sv. krunice. Svoj život posvetio je Isusu Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Planirao je osnovati „svjetovni red“- mušku svjetovnu udrugu po uzoru onih u Italiji. Službenica Božja Marica Stanković, poslije njegove blažene smrti 1938. godine, utemeljila je takvu laičku žensku granu – zajednicu „Suradnice Krista Kralja“.
Za života dr. Ivan Merz iako mlad smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj. Bio je odan Crkvi i svetome ocu Papi, Kristovu namjesniku na zemlji. Radio je na odgoju hrvatske mladeži u tadašnjoj katoličkoj organizaciji „Hrvatski Orlovski Savez“ kojoj je dao geslo „Žrtva-Euharistija-Apostolat“ i u koju je uveo načela papinske Katoličke Akcije. Zalagao se za liturgijsku obnovu, koja se ostvarila poslije njegove smrti na Drugome vatikanskom koncilu. Profesor na Papinskom liturgijskom isntitutu i na Teološkom fakultetu Propaganda Fide u Rimu dr. Tommaso Federici o Ivanu Merzu je napisao: „Osoba i djelo Ivana Merza izazivaju neizrecivo iznenađenje čim im se približi… Njegova nauka, nadahnuta Katoličkom akcijom, neovisnom od politike, kao pravim načinom prisutnosti Crkve u svijetu jest model istine, stvarnosti, lucidnosti, aktualnosti, od kojeg je pisac ovih redaka naučio mnoge značajne činjenice. Mi profesori Papinskog liturgijskog instituta puni smo divljenja nad liturgijskom naukom Ivana Merza.“
Profesor liturgike s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu dr. Marin Škarica o bl. Merzu kaže: „U tome je veličina i značenje Ivana Merza. Uzet u svojoj cjelini, on stoji pred nama kao čovjek, vjernik, apostol duhovne obnove, promicatelj liturgije, moderni svetac – da ga nasljedujemo“.
Bl. Ivan Merz privatno je studirao teologiju kod otaca isusovaca, osobito papinske enciklike. Svako jutro je sudjelovao na sv. Misi u bazilici Srca Isusova i pričešćivao se. Mnogo se molio i činio pokoru, adorirao je pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i molio Put križa. Riječju i perom borio se za katoličku vjeru i promicao njezina moralna načela u javnom životu.
Umro je, nakon naoko bezazlene operacije, u Zagrebu u 32. godinu života, 10. svibnja 1928. godine, na glasu svetosti. Na smrti, koju je predvidio, prikazao je svoj život za hrvatsku mladež. Sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. lipnja 2003. u njegovoj rodnoj Banjoj Luci. Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, koji je vrlo dobro posjećen i ukrašen cvijećem i zahvalnim-pločama onih kojima je pomogao.