Onaj tko je malo više ušao u povijest Reda i Crkve taj zna da karmelićani časte sv. Iliju kao vođu i oca. Ipak, to se smatra legendom, koja nema neko veliko značenje. “Mi koji živimo u Karmelu i koji u svakodnevnim molitvama zazivamo sv. Iliju znamo da on nije neka sjenovita i tajnovita osoba iz prapovijesti. Njegov je duh po živoj predaji među nama djelotvoran i kao takav određuje naš život. Naša sv. Majka odlučno odbija tvrdnju da je ona osnovala novi Red”, poručuju. Ona nije ništa drugo htjela nego ponovno oživiti izvorni duh starog Pravila, donosi karmel.hr.

Primjer sv. Ilije

Stajati pred licem živoga Boga predstavlja njihov temeljni poziv. Sveti ga je prorok živio prije nas i stajao pred licem Božjim jer to bijaše neopisivo blago, zbog kojeg je napustio sva ovozemaljska dobra. Nije imao kuće; stanovao je tamo gdje mu je Gospodin pripravio mjesto; u osami kraj potoka Kerita, u kući siromašne udovice u Sarfatu Sidonskom ili u spiljama Karmela. Odjeća mu bijaše, kao u svakog drugog proroka i pokornika, također kao u Krstitelja, životinjsko krzno: koža mrtve životinje opominje da je ljudsko tijelo potpalo pod smrt. Iliji su nepoznate brige za svagdašnji kruh. On živi s pouzdanjem u skrb nebeskog Oca i tako biva hranjen: gavran mu u osamu svakodnevno donosi hranu; u Sarfatu se hrani kod udovice, čije zalihe ne presušuju; na dugom putovanju do Svete gore, gdje mu se Gospodin ima ukazati, jača ga anđeo nebeskim kruhom. Tako nam je on pralik Spasitelja.

Ilija stoji pred licem Božjim, jer Gospodinu pripada sva njegova ljubav. On živi izvan svih prirodno-ljudskih odnosa. Ništa ne znamo o ocu ili majci, djeci ili ženi. Njegova su rodbina oni koji slično njemu vrše Očevu volju: Elizej, kojega mu je Bog odredio kao nasljednika, prorokovi sinovi, koji ga kao vođu slijede. Slava njegova Boga jest njegova radost; briga da mu služi, izjeda ga: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu , Boga nad vojskama” (1 Kr 19, 10a)

Molitva je uzdizanje pogleda prema licu Vječnoga. To se može postići samo ako je duh potpuno budan, oslobođen svih zemaljskih poslova i slasti koji ga opijaju. Tu budnost ne jamči tjelesna budnost.

Te su riječi uzete u grb Reda, kao misao vodilja. Svojim pokorničkim životom okajavao je grijehe svoga doba. Sramota koju je Gospodinu nanio otpadnički narod zaveden idolopoklonstvom toliko ga boli da si čak želi smrt. Gospodin ga tješi onako kako tješi svoje ljubimce. On mu se sam ukazuje na jednom usamljenom brdu, objavljuje mu se u tihom povjetarcu nakon oluje, te mu jasnim riječima ocrtava svoju volju.

Prorok koji Gospodinu služi u punoj čistoći srca i oslobođen svega zemaljskog uzor je poslušnosti. On stoji pred licem Božjim kao što stoje anđeli oko vječnog prijestolja, očekujući naredbu, stalno spremni na službu. On nema druge volje doli one njegova Gospodina. Kad Bog zapovijeda, onda stupa i pred kralja i bez straha javlja kralju lošu vijest koja u kralju mora rasplamsati srditost.

Nastanak reda

Godine 1251. Djevica se ukazala generalu Reda Simonu Stocku te mu predala škapular. Predslovlje nas sjeća na to da je naša draga Gospa od brda Karmela bila ona koja je svojoj djeci daleko od izvornog zavičaja Reda udijelila taj vidljivi znak svoje majčinske skrbi – ona, koja se objavila Iliji u oblačiću koji je obećavao kišu i kojoj su prorokovi sinovi na brdu Karmelu sagradili njezino prvo svetište. Legenda priča da je Bogorodica rado boravila kod braće pustinjaka. Razumljivo je da se osjećala privučenom na ono mjesto gdje je od starine čašćena i gdje je sv. prorok živio u istom duhu koji je i nju ispunjavao dok je boravila na zemlji. Oslobođena svega zemaljskog stajala je moleći pred Bogom, njega iz dna srca ljubila, zazivala njegovu milost na grešan narod, žrtvujući se za njega kao službenica Gospodnja spremna poslušati svaki njegov nalog – to bijaše njezin život.

Kao sinovi prorokovi i “braća najsvetije Djevice” pustinjaci su živjeli na brdu Karmel. Sv. Berthold organizirao ih je kao cenobite, a prema uputama sv. Brokarda bio je duh koji su primili od svojih prethodnika unesen u naše sv. Pravilo. Redu je ono bilo predano 1200. od sv. Alberta, jeruzalemskog patrijarha i potvrđeno od pape Inocenta IV. (…) Pravilo sažimlje život karmelićana : Svaki neka ostane u svojoj ćeliji (…) razmatrajući o zakonu Gospodinovu, dan i noć uronjen u molitvu, ako nije spriječen nekim drugim opravdanim poslovima. Molitva je uzdizanje pogleda prema licu Vječnoga. To se može postići samo ako je duh potpuno budan, oslobođen svih zemaljskih poslova i slasti koji ga opijaju. Tu budnost ne jamči tjelesna budnost.

O zakonu razmatrati Gospodnjem može biti jedan oblik molitve, ako uzmemo molitvu u njezinom širem smislu. Ako pod bdjeti u molitvi shvaćamo uranjanje u Boga, kao što to pripada gledanju, onda je razmatranje samo put k tome. – Što se misli pod Gospodinovim zakonom? Psalam 118, koji se moli nedjeljom i blagdanima u Primi, potpuno je ispunjen žudnjom za upoznavanjem zakona i dopuštanja da nas on vodi, sav naš život. Možda je psalmist mislio na zakon Staroga saveza. Njegovo bi poznavanje ispunilo sav život, a njegovo ispunjenje dugogodišnji napor volje. Gospodin nas je oslobodio od jarma toga zakona. Kao zakon Novog saveza možemo promatrati veliku zapovijed ljubavi Spasiteljeve, o kojoj kaže da je ona ispunjenje svega zakona i proroka: ispunjenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu bilo bi vrijedno razmatranja cijelog života.

Veliki sveci

Kao oca i vođu karmelićani posebno časte i prvog bosonogog karmelićanina – sv. Ivana od Križa. U njemu se očituje stari duh pustinjaštva u pravom smislu riječi. Njegov život ostavlja divan dojam, kao da nije prošao nikakve unutarnje borbe. Već u ranom djetinjstvu stajaše pod posebnim okriljem Majke Božje, a kad je odrastao, privlači ga sjedinjenje s Bogom. Bio je novoizabrano oruđe da bude prethodnicom novonastalom Karmelu i uči duh sv. Ilije. Formirao je, zajedno s majkom Terezijom, prvu generaciju bosonogih karmelićana, a svojim spisima (…) svijetli i nama pri našem uspinjanju na brdo Karmel.

Prorok koji Gospodinu služi u punoj čistoći srca i oslobođen svega zemaljskog uzor je poslušnosti. On stoji pred licem Božjim kao što stoje anđeli oko vječnog prijestolja, očekujući naredbu, stalno spremni na službu.

Kćeri sv. Terezije, od nje i od sv. Ivana osobno odgojene, osnovale su prve reformirane samostane u Francuskoj i Belgiji; odatle se Red proširio sve do Rajne. Velika Francuska revolucija i Kulturkampf u Njemačkoj pokušali su Red pod svaku cijenu uništiti, ali čim je prestala pogibelj, Red se obnovio. U tome vrtu procvjetao je mali bijeli cvjetić, Mala sv. Terezija – koji je osvojio srca ne samo kao čudotvorna pomoćnica u nevolji, nego i kao voditeljica malih duša na putu duhovnog djetinjstva. Mnogi su po njoj spoznali taj put, ali malo je od njih onih koji znaju da on nije neko novo otkriće, iznašašće, nego put na koji upućuju životni uvjeti Karmela. Veličina mlade svetice sastoji se u tome što je taj put slijedila s genijalnom dosljednošću i junačkom otvorenošću sve do kraja.

Prvotna pravila

O prioru i  zavjetima

Najprije određujemo, da jednoga između vas imate za priora, koji za tu službu treba biti izabran pristankom svih, ili pak većine i razboritijeg dijela. Njemu svi drugi obećaju poslušnost i to obećanje trebaju doista obđržavati, u čistoći i siromaštvu (1 Iv 3,18).

O izboru mjesta

Samostane možete imati po pustinjama ili na drugim mjestima, koja vam budu darovana, a primjerena su i prikladna za obdržavanje vašega redovničkog života, već prema tome da li će se svidjeti prioru i braći.

O sobama braće

Osim toga, na mjestu gdje ste odlučili stanovati, neka svaki od vas ima svoju odijeljenu sobu, koju će mu doznačiti sam prior, uz suglasnost ostale braće ili razboritije većine.

Zajedničko blagovanje

Isto tako, gdje to bude moguće, sastajat ćete se u zajedničkom blagovalištu, da biste uzimali hranu koja će vam se davati, slušajući zajedno po koje čitanje iz Svetoga pisma.

O priorovoj nadležnosti

Ni jednom bratu nije dopušteno, da bez odobrenja onoga koji tada bude prior, promijeni doznačenu mu sobu ili je s drugim zamijeni. Priorova pak soba neka bude blizu ulaza, da može prvi izići u susret onima koji dolaze i neka se po njegovu mišljenju i odluci učini sve što će kasnije uslijediti.

Stalna molitva

Svaki neka bude u svojoj sobi ili u njezinoj blizini, razmatrajući dan i noć o Zakonu Gospodnjem (usp. Ps 1,2; Još 1,8) i bdijući u molitvi (usp. 1 Pt 4,7), osim ako je zauzet drugim opravdanim poslom.

O Časoslovu

Oni, koji znaju moliti Časoslov s klericima, neka ga mole po uredbi svetih Otaca i zakonitom običaju Crkve. Oni pak koji ga ne znaju moliti, neka izmole 25 Očenaša za Službu čitanja, osim u nedjelje i svetkovine kada za istu molitvu taj broj treba udvostručiti, tako da se izmoli 50 Očenaša. Istu će pak molitvu trebati izmoliti 7 puta za Jutarnju. Tu molitvu treba izmoliti isto tako 7 puta za svaki drugi sat, osim Večernje, za koju će istu trebati izmoliti 15 puta.

O osobnom neposjedovanju

Neka nijedan od braće ne zove ništa svojim vlasništvom; nego sve neka vam bude zajedničko (usp. Dj 4,32; 2,44), a svakome prema potrebi dijeli prior osobno, ili brat od njega postavljen za tu službu (usp. Dj 4,35), imajući u vidu dob i potrebe pojedinaca.

Što može zajednica posjedovati

Ukoliko vam to bude potrebno možete imati magaraca ili mazga; nešto blaga ili peradi za ishranu.

Kapela i Služba Božja

Kapela, ukoliko to bude lako izvesti, neka se sagradi među sobama, gdje ćete se trebati svakodnevno sastajati, ako to bude lako ostvariti, da sudjelujete u Misnom slavlju.

Kapital i ispravljanje braće

Nedjeljom ili drugim danima, gdje bude bilo potrebno, raspravljat ćete o stvarima koje se odnose na očuvanje redovničkog duha i na spasenje duša; na tim sastancima neka se s ljubavlju ispravljaju pogreške i nedostaci, koji će eventualno biti uočeni kod nekog od braće.

O postu braće

Od blagdana Uzvišenja Svetog Križa do Uskrsne nedjelje, postit ćete svakoga dana osim nedjelje, ako bolest, tjelesna slabost ili drugi opravdani razlog ne savjetuje prekid posta, jer nužda zakon mijenja.

Uzdržavanje od mesa

Uzdržavat ćete se od uživanja mesa, osim kad ga trebate uzimati zbog bolesti ili slabosti.
No, budući da vam se na putovanjima dogodi te morate prositi, možete izvan svojih kuća uzimati jela kuhana s mesom, kako ne biste bili na teret onima koji vas ugoste. Na moru, pak, možete i meso jesti.

Opomene

Budući je život na zemlji neprestana kušnja (usp. Job 7,1), pa svi koji žele živjeti pobožno u Kristu, trpe progonstvo (usp. 2 Tim 3,12), a protivnik vaš, đavao, kao ričući lav traži koga da proždre (usp. 1 Pt 5,8), vi se nastojte svom revnošću zaodjenuti bojnom opremom Božjom, da biste se mogli oprijeti zasjedama neprijatelja (usp. Ef 6,11).

Opašite bokove svoje pojasom čistoće (usp. Ef 6,14); učvrstite srca svetim mislima; pisano־ je, naime: »Sveta će te misao sačuvati« (M. Izreka 2,11; prema LXX): Obucite se u oklop pravednosti da uzmognete ljubiti Gospodina Boga vašega svim srcem svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sama sebe.

Svugdje čvrsto držite štit vjere, kojim ćete moći odbiti sve ognjene strijele zloga neprijatelja (usp. Ef 6,16). Bez vjere se doista nije moguće svidjeti Bogu (usp. Heb 11,6). Na glavu stavite kacigu spasa (usp. Ef 6,17), da svoje spasenje očekujete jedino od Spasitelja, koji oslobađa narod svoj od grijeha (usp. Mt 1,21).

Mač Duha, a to je riječ Božja (usp. Ef 6,17) neka je obilato prisutan u vašim ustima (usp. Kol 3,10) i vašim srcima (usp. Rim 10,8) da sve što budete činili bude po riječi Gospodnjoj (usp. Kol 3,7; 1 Kor 10,31).

O radu

Budite zauzeti nekim poslom, da vas đavao ne zatekne nezaposlene i da ne bi zbog vašeg nerada zaposjeo duše vaše. U tome se držite nauka i primjera blaženoga apostola Pavla; njegovim je ustima govorio Krist (usp. 2 Kor 13,3). Bog ga je postavio propovjednikom i učiteljem naroda, u vjeri i istini (usp. 1 Tim 2,11), pa ako ga slijedite nećete moći zastraniti.

»U trudu, kaže, i naporu živjeli smo među vama, radeći noću i danju, da ne bismo opteretili nekoga od vas, ne kao da ne bismo imali pravo na to, nego da vam budemo za primjer, da nas nasljedujete. Kad smo, naime, bili kod vas, ovo smo vam naložili, da ako netko neće raditi neka ni ne jede. Čuli smo da neki među vama besposliče, ne radeći ništa. Onima pak, koji su takvi, zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu, da s mirom radeći jedu kruh svoj« (usp. 2 Sol 3, 7-12). Ovaj put je svet i dobar; njime idite (usp. Iz 30,21).

O šutnji

Apostol preporučuje šutnju kad nalaže rad u šutnji (usp. 2 Sol 3,12). Isto tako prorok potvrđuje: Šutnja je čuvarica pravednosti (usp. Iz 32,17). I na drugom mjestu: »U šutnji i pouzdanju bit če snaga vaša« (Iz 30,15). Zato određujemo da se obdržava šutnja od svršetka Povečerja do kraja Prvog molitvenog Časa slijedećeg dana. Iako u drugo vrijeme nema tako stroge obveze šutnje, ipak se treba kloniti mnogoga govora. Jer, kako je pisano i ništa nas manje iskustvo ne uči: »Obilje riječi ne biva bez grijeha« (Izr 10,19). I »tko nesmotreno zbori, o glavu mu je« (Izr 13,3b). Zatim »tko odviše govori, postaje odvratan« (Sir 20,8).

A Gospodin u Evanđelju kaže: »Za svaku nepotrebnu riječ što je ljudi izgovore polagat će račun na dan suda« (Mt 12,36). Neka, dakle, svatko odmjeri svoje riječi i dobro zauzda svoja usta, da ne posrne i ne sagriješi u govoru, te grijeh njegov ne postane smrtan i nepopravljiv (usp. Ps 38,2), a šutnju, u kojoj pravednost raste (usp. Iz 32,17), neka se trsi obdržavati revno i savjesno.

Opomena  prioru da bude ponizan

Ti pak, brate i svaki koji nakon tebe bude izabran za priora, imajte uvijek na umu i držite se u svome radu onoga, što Gospodin govori u Evanđelju: »…tko bi želio biti najveći među vama neka bude vaš poslužitelj! A tko bi želio biti prvi među vama neka bude sluga svima« (Mk 10,43-44; usp. Mt 20,26-27).

Upozorenje braći da poštuju svoga priora

Također i vi, ostala braćo, poštujte ponizno svoga priora. U njegovoj osobi gledajte Krista, koji vam ga je dao za poglavara (usp. Ps 65,12), i koji je rekao starješinama Crkve: »Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas prezire mene prezire« (Lk 10,16). Nastojte da ne budete suđeni zato što ste ga prezreli, nego da za vašu poslušnost, kao nagradu, primite život vječni.

Sve smo vam ovo napisali ukratko i utvrdili smo vam način života, prema kojemu trebate živjeti. Ako pak netko učini više od toga, sam će mu Gospodin kada dođe uzvratiti. No, neka postupa s razboritošću, koja je ravnateljica svake kreposti.