Izbor svetog Josipa posebno je imao mnoge implikacije, budući da će Isus odrastati u njegovom kućanstvu i tamo naučiti svoj zanat, piše Aleteia.

Siromašan, skroman stolar

Alexis Lepicier daje neke zanimljive točke za razmišljanje u svojoj knjizi Idi Josipu, našem nepogrešivom zaštitniku:

Bog je tada odredio da se sveti patrijarh sveti Josip bavi nekom vrstom posla zajedničkog siromašnom narodu, kako bi ga tako sam Isus Krist mogao oplemeniti nasljeđujući ga od svog zemaljskog oca i slobodno ga prihvaćajući. Tako nas naš Gospodin uči da za skromniju klasu radnika ima rezervirane svoje najodabranije milosti.

Isus je mogao doći na zemlju kao sin političara, svećenika ili čak filozofa. Umjesto toga, postao je sin stolara.

Osim što je odabrao zanat u koji su se siromašni radije uključili, također je želio pokazati zanat koji potiče poniznost:

Nadalje, naš je Gospodin sišao s neba da nam da primjer one kreposti koja mu se najviše sviđa, naime svete poniznosti. U skladu s tim, On nije izabrao za svoje zemaljsko okruženje dvorove prinčeva, niti dvorane učenih, već malu nepoznatu radionicu u Nazaretu. Ova skromna radionica bila je dugi niz godina svjedok skromnog i skrivenog truda Bogočovjeka.

Zanatlija “svemira”

Bog je također odabrao zanat koji odražava njegovu vlastitu aktivnost kao „Stvoritelja neba i zemlje“:

Jer dok je bio zaokupljen oblikovanjem raznih primjeraka svojeg zanata, sveti patrijarh [Josip] je uvijek bio podsjećan na veličinu i veličanstvo Boga, koji je kao najmudriji Arhitekt, oblikovao ovaj golemi svemir s prekrasnom vještinom i neshvatljivom moći i popravio štetu uzrokovanu grijehom s dobročinstvom jednakom Njegovoj veličini.

Čak i uz ova tri kratka razmišljanja, možemo vidjeti kako Josipov rad kao stolara nije bio slučajan. Nije bila slučajnost što je Josip imao skroman zanat koji se morao baviti stvaranjem stvari u ovom svijetu, dajući im oblik i sadržaj.

Bog je posebno odlučio doći na ovaj svijet kao tesar, govoreći nam puno o sebi i svojoj misiji za čovječanstvo.