"Bolnica za medvjediće u parku Maksimiru“ održat će se 27. i 28. travnja od 10 do 16 sati, a više o ovom projektu govorile su članice organizacijskog tima Anamaria Yago i Martina Bolčević u HKR-ovoj emisiji "Na valovima dobrote".
“Bolnica za medvjediće” projekt je studentske udruge Europska Medicinska Studentska Asocijacija Zagreb (EMSA Zagreb) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Studentske sekcije Hrvatskog liječničkog zbora (SSHLZ). Ovo je već 22. godina za redom kako se ovaj projekt provodi, a vode ga studenti medicine od prve do šeste godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Cilj projekta je da se djeca kroz igru riješe straha od liječnika i bijele kute, ali i edukacija najmlađih članova društva o samome zdravlju i zdravom načinu života. Projekt je osmišljen na način da se kroz cijelu akademsku godinu organiziraju radionice u dječjim vrtićima, knjižnicama, školama i centrima za djecu sa posebnim potrebama.
Cilj projekta je da se djeca kroz igru riješe straha od liječnika i bijele kute, ali i edukacija najmlađih članova društva o samome zdravlju i zdravom načinu života.
EMSA Zagreb podružnica je velike organizacije EMSA Europe. Gošće su objasnile kako je sam projekt nastao po uzoru na druge članice iz drugih zemalja i njihove medicinske fakultete.
Bolčević je istaknula kako Udruga uz projekt “Bolnica za medvjediće” organizira i kongres Zagreb International Medical Summit te ljetnu školu hitne medicine koja se odvija u Zadru. Posljednjim dvama projektima cilj je edukacija studenata medicine, dok je “Bolnica za medvjediće” projekt namijenjen široj publici.
“Po uzoru na naše europske kolege htjeli smo na neki način dati doprinos društvu”, rekla je gošća i istaknula kako se projekti šire i rastu iz godine u godinu.
Yago je posvjedočila kako se s projektom upoznala, a onda se i priključila EMSA-i, sudjelujući u projektu “Bolnica za medvjediće” kada je kao volonter u radionicama pokazivala djeci kako se saniraju rane, zavijaju rane i sl.
Zbog konstantnog nedostatka volontera, došlo je do ideje uspostavljanja suradnje i sa studentima drugih fakulteta.
Yago je istaknula kako je za ostvarivanje samog fakulteta najvažnija volja i ljubav prema onome što rade jer je ponekad uz druge obaveze teško pronaći vrijeme kako bi se sve stiglo. Zatim su potrebni ljudi – kolege s medicinskog fakulteta, ali i studenti s drugih fakulteta. Potrebni su i materijali koje nabavljaju preko SC natječaja i natječaja Studentskog zbora koji im pružaju financijska sredstva koja iskorištavaju za tiskanje diploma, naljepnica, majica, a javljaju se i donatorima koji im doniraju vodu ili plišane igračke i slično.
Tijekom samih radionica djeca preuzimaju ulogu liječnika te zbrinjavaju rane i sve bolesti koje su zadesile njihovu plišanu igračku, naravno, uz pomoć volontera “Bolnice za medvjediće” koji su također studenti medicinskih ili nemedicinskih struka.
Tijekom samih radionica djeca preuzimaju ulogu liječnika te zbrinjavaju rane i sve bolesti koje su zadesile njihovu plišanu igračku, naravno, uz pomoć volontera “Bolnice za medvjediće” koji su također studenti medicinskih ili nemedicinskih struka. Na taj način, djeci se približavaju pojmovi bolesti i zdravlja te im se pokušava, na njima razumljiv način, objasniti da se doktora ne treba bojati. Također, u sklopu projekta, održavaju se predavanja za volontere na kojima se, uz pomoć stručnjaka, volonterima prezentira pravilan način pristupanja djeci.
Gošće su posvjedočile kako su unatoč maloj dobi djeca vrlo empatična te s velikom žalosti iznose dijagnoze plišanih pacijenata, a onda ih brižno liječe i njeguju.
Bolčević je iznijela vlastito iskustvo kada je jedno dijete, prilikom njenog dolaska u vrtić radi održavanja radionice, plakalo zbog bijele kute koju je nosila. Korak po korak uspjeli su prevladati taj strah. “Do kraja radionice uspjeli smo meni obući kutu, a i djetetu.” Rekla je da je normalno i razumljivo da djeca osjećaju strah, no mnogoj djeci ove radionice pomognu da ga nadvladaju. “Uzimaju diplome za hrabrost s tolikom srećom i tolikim veseljem da se baš osjećaš bogato nakon tih radionica”, kaže.
Do kraja radionice uspjeli smo meni obući kutu, a i djetetu.
Yago je rekla kako se djeca u osnovnim školama za djecu s poteškoćama uopće toliko ne razlikuju od ostale djece. Oni su također sretni dok liječe plišane igračke, razigrani su, a javi se i poneko dijete koje zbog straha isprva ne želi surađivati. “Onda vas još više ispunjava to kada ih uspijete pridobiti i kada vam se otvore”, naglasila je.
Svake godine, u parku Maksimiru organizira se i centralni događaj pod nazivom “Bolnica za medvjediće u parku Maksimiru“ koji traje dva dana, a ove godine održat će se četvrta po redu 27. i 28. travnja od 10 do 16 sati. Tijekom tog događaja održavaju se radionice “Bolnice za medvjediće“, ali isto tako subotu od 10 do 12 sati obogatit će studenti medicine i članovi udruge CroMSIC Zagreb radionicom “Pogled u sebe” koja ima za cilj promociju mentalnog zdravlja. U subotu od 12 do 14 sati pridružit će se i studentska sekcija za otorinolaringologiju i kirurgiju tijela i vrata te će oni djeci pokušati objasniti kako izgleda pregled uha, grla i nosa.
U nedjelju od 12 do 14 sati društvo studenata psihologije Psihomnia pokazat će djeci različite alate koji im mogu pomoći u nošenju s različitim emocijama – pozitivnim ili negativnim. U 14 sati pridružit će se i udruga studenata stomatologije Zubić koji će objasniti važnost oralne higijene, a od 14 do 16 studentska sekcija za infektologiju objasnit će najmlađima važnost osobne higijene, ali i pojmove poput virusa i bakterija.
Možemo raditi male stvari s puno ljubavi i to se može pretočiti u rijeku ljubavi i na kraju dovesti do neke promjene.
Yago je najavila kako im do kraja ove godine preostaju još dvije radionice, a od iduće godine nastavit će s obilascima knjižnica, vrtića, osnovnih škola i odgojno-obrazovnih centara za djecu s poteškoćama u razvoju.
“Svaki put kad dođem na radionicu, iako taj dan nisam najbolje raspoložena, istinski sam sretna jer čim vidiš osmijeh na licu djeteta imaš osjećaj da si prevalio planine”, priznala je Bolčević i dodala: “Možemo raditi male stvari s puno ljubavi i to se može pretočiti u rijeku ljubavi i na kraju dovesti do neke promjene.”