"Dragi čitatelju, mislim da je jako korisno znati što je starenje i kako se živi starost, jer svi idemo prema tome, ako nam Stvoritelj dade da dugo živimo", poručuje don Danko. Pročitajte u nastavku.
Iz svog iskustva i iz viđenju starijih osoba, želim opisati ovo:
Čovjek stalno “šmrcka”, iz nosa mu često curi pa maramicom stalno briše.
Kiše, kašljuca pa i jako glasno kašlje
Iz usta mu teče i mora češće ispljunuti.
Često ga uhvati – pa mora brzo negdje ispustiti mokraću.
Teško se ustaje.
Hoda pogureno.
Često ga zaboli zub, ako nije na vrijeme sve preostale zube blombirao.
Ne čuje, ili slabo čuje. Neki to priznaju pa se ispričavaju i traže da im glasno ponove. Ali ima ih koji ne vole priznati.
Priča se kako su se jednom našla tri prijatelja istih godina nakon dugo vremena, a bili su u istom razredu u školi. Tako, pričaju o svemu, pokušavaju se sjetiti svojih zgoda i nezgoda iz školskih klupa. Jedan kaže da mora priznati da je sve zaboravio i da sve zaboravlja, čak i iz sadašnjeg što živi, tako se nekad dogodi da se nađe na stepenicama njihove kuće na katu, pa koji puta se nađe nasred stepenica i ne zna dali se penje ili silazi – tako stoji, ne zna kud će. Drugi kaže da to nije ništa strašno, kod njega je još gore: nekad se drži za kvaku zahoda pa ne zna dali ulazi ili izlazi – tako stoji dok netko ne dođe. Treći koji sluša to jadikovanje lupne šakom po stolu i kaže da je kod njega sve uredu nema problema! – ali onda kaže, „Uđite!¨“ – jer misli da je netko kucnuo na vrata a on je zaboravio da je to on puknuo šakom po stolu.
Iz ove priče može se vidjeti, da netko uviđa svoju situaciju, a drugi ne uviđaju – a to je još gore za njih. Mnogi stari sve zaboravljaju. Ne mogu se sjetiti imena i dobro poznatih osoba. Svi ti znakovi se očituju na razne načine i u različitim godinama. Ima sigurno i drugih znakova, kojih se ja ne sjećam, ali tko čita ovo, nadodat će iz svog iskustva.
Neizlječiva bolest
Pitanje je samo, kad čovjek uoči sve te znakove – što će učiniti. Hoće li odmah trčati kod liječnika i tražiti lijekove. Pravi liječnik, koji voli svoga pacijenta, reći će mu kao i moja liječnica meni: ¨To je jedna neizlječiva bolest koja je svake godine sve gora i teža – „STAROST“.
Najbolji prirodni lijek je voda, ona liječi sve on što sam gore već naveo. Osim vode koju čovjek može imati uvijek na svom stolu jesu prirodni čajevi: od metvice, koprive, kadulje, vriska. Isto vrijedi i za med, ali i luk.
Osobito je u doba starosti važan lijek molitve. Stari nemaju puno obaveza, ali ima puno slobodna vremena. Ja osobno to činim preko Radio Marije. Tamo se često moli krunica, i to je lijepo razmatranje Isusova i Marijina života.
Preko tog radija se mogu pratiti slavljenja blagdani u ranim župama u kojima smo kao mladi slavili. Uz njih su lijepi primjeri svetaca koji nam svaki daje u svojoj karizmi. Tu je dakako i Hrvatski Katolički radio koji daje puno duhovnoga, ali i razne vijesti iz života Crkve u Hrvata, kao i cijele Katoličke Crkve i cijeloga svijeta.