Pozdravnu riječ pri otvaranju Simpozija uputila je voditeljica, gđa. Ivka Malkoč Bastašić, inače voditeljica na Radio Mariji koja je rekla da je cilj ovog trećeg simpozija bio okupiti istaknute pojedince i udruge koji se zalažu za zaštitu prava nerođene djece, očuvanje obitelji i tradicionalnih vrijednosti. Također, cilj Simpozija je okupiti i ujediniti vjernike različitih kršćanskih denominacija te ih potaknuti da kršćanske vrijednosti žive aktivno i praktično u svojem svakodnevnom životu.

Foto: Dario Zürchauer/ Ivka Malkoč Bastašić

Martina Lukić, predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj najavila je dobitnike priznanja podsjetivši da je udrugu osnovala pok. dr. Ružica Ćavar sa svojim istomišljenicima prije 34 godine s ciljem zaštite ljudskog života od rođenja do prirodne smrti, promicanja obiteljskih vrijednosti te izgradnje društva kroz praktičnu primjenu i slobodno izražavanje kršćanskih vjerskih uvjerenja. S ciljem očuvanja uspomene na njezin nesebičan rad te odavanja priznanja drugima koji se zalažu za iste vrijednosti, udruga ove godine po treći put dodjeljuje “Priznanje dr. Ružica Ćavar”. „Tema našeg ovogodišnjeg Simpozija su obitelji s više djece te usklađivanje majčinstva i karijere“, rekla je Lukić.

Foto: Dario Zürchauer/ Dobitnice Priznanja dr. Ružica Ćavar

Dobitnici ovogodišnjeg Priznanja su: dr. sc. Kati s. Amabilis Jurić, redovnica franjevka, predavačica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, autorica brojnih stručnih članaka i knjiga. Dodjelom Priznanja sestri Amabilis želimo ujedno odati priznanje i zahvalu svim časnim sestrama ali i svim ostalim ženama koje nemaju svoju vlastitu djecu ali svoj život nesebično žrtvuju za druge, zatim prof. Iva Pavković, profesorici biologije i kemije, majci devetero djece – sedam kćeri i dva sina, Ivani Foretić, mag. phil., majci šestero djece sa sedmim na putu koja je svjesno odlučila biti doma uz svoju djecu unatoč dvostrukoj diplomi, posthumno pok. don Anti Bakoviću, hrvatskom katoličkom svećeniku, piscu, novinaru i aktivistu, a Priznanje je preuzela njegova nećakinja gospođa Kitti Jurina koja je za tu prigodu stigla čak iz Njemačke.

Foto: Dario Zürchauer/ Kitti Jurina

Okupljenima se obratila gospođa Marina Hoblaj iz Murskog Središća koja je podijelila životno svjedočanstvo brige za nezbrinutu djecu, odnosno posvajanja i udomiteljstva koje snažno promiče i zagovara. Gospođa Marina Hoblaj je zajedno sa suprugom Vladimirom Hoblajem posvojila šestero djece, od kojih većinu djece s teškoćama u razvoju jer je Marinina želja bila da posvoji djecu koja su prema mišljenjima stručnjaka bila teško posvojiva. Kroz vrijeme su ona i suprug udomili više od dvadesetoro djece te su dobitnici nagrade “Ponos Hrvatske”. Marina Hoblaj se posebice zalaže za promicanje prava osoba romske nacionalnosti te je bila jedan od glavnih aktera u projektu Razvoj udomiteljstva za djecu romske nacionalnosti.

Foto: Dario Zürchauer/ Marina Hoblaj, udomiteljica

Od 2013. godine predsjednica je Udruge udomitelja djece Međimurja te se bavi promicanjem prava udomitelja i smještenih korisnika. Aktivna je članica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece-udomitelji za djecu kroz koji se posebno zalaže za profesionalizaciju udomiteljstva. Između ostaloga, rekla je da “ima mnogo djece koja su životno ugrožena u svojim obiteljima, a udomitelja je premalo.

Kada se ujutro rano, za vrijeme mira i tišine pomolim svojem Bogu i pročitam iz Biblije koji redak, onda Bog sve posloži u tom danu. Spasiti jedno dijete mnogo je više nego ne učiniti ništa!

Trenutno imamo u našoj kući desetero djece. Nije naporno kao što možda izgleda. No, ako Boga stavim na prvo mjesto u danu, u tim trenutcima tišine, pročitam nešto iz Biblije, tada moj dan prođe mnogo jednostavnije i lakše uz Njegovu pomoć. Spasiti jedno dijete mnogo je više nego ne učiniti ništa“, rekla je Marina Hoblaj. Nakon izlaganja gospođe Hoblaj, okupljenima je prikazan video prilog o tome kako izgleda život njihove velike obitelji.

Dr. sc. Kata s. Amabilis Jurić, premda nema svoje vlastite djece svoj život nesebično žrtvuje za druge. Posvjedočila je anegdotu kada joj je nakon Domovinskog rata prišla gospođa trudna s trećim djetetom rekavši da je odlučila da neće zadržati svoje dijete. Sestra Amabilis je odgovorila „ ti ćeš roditi to dijete, a ja ću se brinuti za njega. Bog će već providjeti. Doista, nakon rođenja tog djeteta, sjetila sam se svoga obećanja i došla k njoj zamolivši je da mi kaže što joj treba, a ona mi je rekla da su joj s tim trećim djetetom došli obilni blagoslovi. Providnost se nije dala nadmašiti. Uvijek im je netko pomagao“, rekla je s. Amabilis te naglasila da je dijete najveći dar Božji.

Foto: Dario Zürchauer/ s. Amabilis

Prof. Iva Pavković posvjedočila je o pouzdanju u Božju providnost prilikom pronalaska većeg stambenog prostora za život. „Božja providnost pobrinula se da u trenutku sa šestero djece i života u manjem stambenom prostoru te kada smo mislili da ne možemo dalje, kolege su mojem mužu rekli da postoji kuća u Dugom Selu na prodaju. Zahvaljujem dragome Bogu i prijateljima koji su se našli oko nas, konkretno jedan od njih se zove Josip, vrlo znakovito ime koji je u tom graditeljskom krugu i on je angažirao ekipu koja će podići još jedan kat ne naplativši ruke već samo materijal“.

Poručila bih mladim bračnim parovima koji žele imati djecu da se ne boje, jer kada su utvrđeni oboje u vjeri svi problemi se lakše rješavaju i Bog proviđa uvijek!

Na taj smo način, uz pomoć baka i djedova i naših prijatelja uspjeli, uz povjerenje da će se Bog pobrinuti, tako i bude. Uvijek je to izazov – stambeni prostor i financije, i sve ti to treba ako misliš imati veliku obitelj, ali ja bih poručila mladim obiteljima koji žele imati više djece da se ne boje i ne misle da prvo moraju imati veliki stan i plaće da bi mogli imati više djece, a ono što je temeljno jest odnos između supružnika jer ako su oni međusobno utvrđeni u vjeri, onda se svi problemi lako rješavaju“, poručila je Pavković.

Foto: Dario Zürchauer/ Prof. Iva Pavković, majka devetero djece

Prof. Jelena Burazin je majka četvero djece, profesorica psihologije i psihoterapeut te ravnateljica Dječjeg doma Maestral u Splitu odnosno danas pod novim nazivom Centar za pružanje usluga u zajednici Maestral. Društveno je vrlo angažirana te često predaje na javnim predavanjima na teme majčinstva i odgoja djece. Njezin životni moto je “radi, moli, voli”.

Foto: Dario Zürchauer/ Prof. Jelena Burazin, ravnateljica Dječjeg doma Maestral u Splitu

Nezbrinuta djeca odgovornost su sviju nas jer sutra će to dijete biti vaš susjed, zaposlenik. Potrebni su ljubavi i pažnje, pogotovo sada kada su mali.

U svojem izlaganju je poručila, između ostalog, da u društvu postoji stigma da su u dječjim domovima zločesta djeca. Nezbrinuta djeca odgovornost su cijelog društva, naše župne zajednice, briga su sportskih klubova u našoj okolini, odgovornost su svih nas jer sutra će to dijete biti vaš susjed, zaposlenik, mi im moramo dok su mali svi zajedno pomoći, prihvatiti ih, ljubiti ih da bismo imali dobru djecu“, poručila je prof. Burazin.

Bonnie Dučić je američka misionarka udana za hrvatskog pastora, majka četvero djece koje je sama školovala kod kuće, voditeljica vjeronauka Crkve cjelovitog evanđelja i glazbenog sastava „Bez kompromisa“, a u svojem je izlaganju govorila o obrazovanju djece kod kuće te pravnim bitkama koje vodi u namjeri da svoju djecu odgaja i školuje kod kuće. Pritom je naglasila da žene koje žele obrazovati svoju djecu kod kuće trebaju razmisliti i vidjeti imaju li prije svega želju školovati djecu same, imaju li potencijala i ustrajnosti u tom putu. „Homeschooling je poziv. Nije svaka mama za to. Imaju majke koje žele ići na posao, pa neka idu i imaju karijeru, ali one koje osjete poziv da budu doma s djecom, i osjete taj poziv od Boga u sebi, onda neka budu doma s djecom“, rekla je Dučić.

Foto: Dario Zürchauer/ Bonnie Dučić

Drugi dio Simpozija bavio se pitanjima majčinstva i karijere odnosno je li emancipacija olakšala život i položaj žena ili ga je dodatno otežala.

Marijana Petir je rođena 1975. u Kutini, a po struci je profesorica biologije i teologinja. Politikom se počela baviti još krajem 90-tih godina kada je vodila ekološku udrugu «Zeleni Moslavine». Gospođa Petir uživa veliki ugled u kršćanskim krugovima u Hrvatskoj , a posebno kada se pokazala dosljednom katoličkom političarkom, za razliku od brojnih drugih zastupnika iz konzervativnih stranaka, te je u srpnju 2008. bila jedina protiv predložene formulacije Zakona o suzbijanju diskriminacije. U njenom političkom radu ističu se teme zaštite okoliša, poljoprivrede, revitalizacije sela, zaštite vjerskih sloboda te ženskih prava. U svojem izlaganju posebno je istaknula niz mjera i promjena Zakona koji su išli ka implementaciji direktive o uspostavi ravnoteže između privatnog i poslovnog života, a koji su se ostvarili tijekom njezina mandata pa i inicijative.

Foto: Dario Zürchauer/Marijana Petir

„Uglavnom se bavim sa, ako tako mogu reći, marginaliziranim skupinama žena u društvu, kao jednu od mjera za uspostavu ravnoteže između poslovnog i privatnog života, na moju inicijativu izmijenjen je Zakon o trgovini kako bi se uvela slobodna nedjelja i dostojanstveno radno vrijeme za sve zaposlene u trgovinama, a koju većinu čine žene, njih oko 140 tisuća. Ovo je treći put u dvadeset godina na moju inicijativu mijenjan taj Zakon. Zakon je zaživio. Mislim da je to jedna od vrlo važnih mjera zbog toga što u našoj kršćanskoj civilizaciji je dan koji je u tjednu slobodan uvijek bio nedjelja. On je kao takav priznat i u sekularnim državama koje se vole dičiti svojom sekularnošću, a kod nas je bilo dozvoljeno da 24 sata dnevno 365 dana u godini trgovine rade što sam smatrala da je potpuno bespotrebno imajući u vidu da su neke žene počele raditi u trgovini sa svojih 18 godina i ako rade u takvom ritmu bez odmora, neprekidno da će sa 45 godina u vrlo zabrinjavajućem zdravstvenom stanju, a tada neće biti na korist sebi, obitelji niti državi“, rekla je Petir.

Na Panelu je sudjelovala i gospođa Ivana Foretić, koja je na upit o aktivizmu i emancipaciji žena u društvu posvjedočila da se u pro-life udrugama stavlja na raspolaganje za pomoć kome treba. Radi i na portalu Žena vrsna kao vanjski suradnik. “Pokušala sam u balans donijeti svoje služenje obitelji i nakon toga služenje zajednici. Konzultiram se s mužem, nas dvoje s Bogom i vidim nakon toga prostor za neko djelovanje. Više bih taj aktivizam nazvala evangelizacijom jer sam najviše u tim duhovnim krugovima otvorena za svjedočanstvo sama ili s mužem.

Moje poimanje emancipacije značilo suobličavanje Njoj, Ženi jednoj, savršenoj koja je meni jedini uzor. Ne želim nikoga uvrijediti, ali politike, naš trud, udruge, svi lijepi simpoziji jesu jedno ništa ako nećemo biti otvoreni Bogu.

Što se tiče emancipacije žena, na drugačiji način gledam valove feminizma i pojam emancipacije, kada je iza mene žena koja je najviše emancipirana je žena koja je meni Majka, koju kroz duhovnu stvarnost gledam kao uzor. Stoga bi moje poimanje emancipacije značilo suobličavanje Njoj, Ženi jednoj, savršenoj koja je meni jedini uzor. Ne želim nikoga uvrijediti, ali politike, naš trud, udruge, svi lijepi simpoziji jesu jedno ništa ako nećemo biti otvoreni Bogu. Za koga ćemo donositi mjere, graditi vrtiće, zakone, ako će nam gradovi biti prazni? Ta otvorenost životu i povjerenje Bogu koje mu dajemo je po meni broj 1 koji mi se u životu pokazao kao jedina smjernica“, rekla je Foretić.

Foto: Dario Zürchauer/ Ivana Foretić

Na Panelu je sudjelovala i gospođa Diana Kobas Dešković – Diana je majka dvoje djece; direktorica je i osnivačica tvrtke za strateško savjetovanje Spona Code. Osnivačica je i autorica MAMFORCE© standarda koji evaluira rodnu ravnopravnost i integraciju poslovnog i privatnog života na radnom mjestu. Diplomirala je psihologiju i magistrirala organizacijski razvoj na Sveučilištu u Zagrebu te završila MBA na IE Business School u Madridu. Smatra da su žene važan i nezamjenjiv talent i strastveno se zalaže za rodni balans u radnom okruženju.

Foto: Dario Zürchauer/ Diana Kobas Dešković

Gospođa Ljiljana Dragić – ona je predsjednica udruge Hrvatske mati; samohrana majka triju djevojčica; nakon smrti supruga postala je korisnica Mjere roditelj odgajatelj koja joj je omogućila da prebrodi najteže razdoblje njezinog života i bude uz svoju djecu; danas se aktivno bori za povratak te mjere i zastupa prava majki koje su ostvarile pravo na korištenje te mjere.

Foto: Dario Zürchauer/Ljiljana Dragić

Mjera Roditelj-odgojitelj je pomogla ne samo u obiteljima, pomogla je u povećanju demografske slike grada Zagreba jer prema posljednjim podatcima vidimo da se manje ljudi odlučilo na treće dijete otkada je ukinuta. Ta je mjera davala ipak neku sigurnost ženama koje bi se odlučile na rođenje trećeg djeteta. Dosta je tu bilo utjecaja da se ne rade pobačaji jer mi je gospodin Šterc rekao kada je bio na Simpoziju ginekologa i otvoreno postavio pitanje o skupini žena koje najčešće rade abortuse. Ginekolozi su mu rekli da je to u najvećem postotku žene koje ostanu trudne s trećim djetetom.

Prema statističkim podatcima najveći broj abortusa počine žene koje ostanu trudne s trećim djetetom. Mjera roditelj-odgojitelj nije bila savršena, ali je smanjila taj postotak, odnosno primijećen je porast trećerođenih u gradu Zagrebu.

Predizborna kampanja sadašnjeg gradonačelnika je bila odlično odrađena, uz malo ispunjenih obećanja. Između ostalog, jedno od obećanja bilo je revitalizacija te mjere. Ta mjera nije bila savršena jer smatram da se ne bi trebale raditi zabrane ženi da uopće ne odlazi na posao ili da dijete ne smije biti u kolektivu, i tu se moglo svakakvih korekcija napraviti, međutim oni su tu kampanju protiv natalitetne mjere počeli raditi mnogo ranije, a mi to nismo primijetili“, rekla je Dragić na kraju naglasivši da ima informacije od majki koje imaju više djece da ih u parkovima pogrdno nazivaju. „To je rezultat te medijske propagande“, zaključila je te se osvrnula i na doplatak za djecu koje bi trebalo biti pravo svakog djeteta, a ne socijalna mjera.

Foto: Dario Zürchauer/Milanović Litre

Jedini muški sudionik Panel rasprave, političar i saborski zastupnik bio je Marko Milanović Litre, koji je došao umjesto gospođe Vesne Vučemilović koja se ispričala zbog spriječenosti.

Ako je obitelj temelj našega društva mislim da su majke kamen temeljac na kojem je ta obitelj izgrađena.

Gospodin Milanović Litre je rođen u Zagrebu 1986., nakon osnovne škole upisuje se u Međubiskupijsko sjemenište no nakon dvije godine napušta sjemenište i završava Opću gimnaziju. Završio je Visoku školu tržišnih komunikacija “Agora”. Na prošlim parlamentarnim izborima ulazi u Hrvatski sabor kao zastupnik stranke Hrvatski suverenisti. Bio je član Odbora za međuparlamentarnu suradnju, Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu te Odbora za obitelj, mlade i sport. Kao političar poznat je po svojem jasnom i aktivnom zagovaranju konzervativnih i kršćanskih vrijednosti, a u svojem izlaganju je između ostaloga, na upit čini li država dovoljno za za majke i njihove potrebe rekao je da se kao član oporbe u većini toga ne slaže s onime što Vlada provodi ipak priznajući ” da su neke stvari dobre, ali mi je iskreno žao što oni provode te stvari pola godine prije izbora. Svakako podržavamo bilo koji napredak u očuvanju obitelji. Ako je obitelj temelj našega društva mislim da su majke kamen temeljac na kojem je ta obitelj izgrađena“, naglasivši da „ako ne ulažemo u majke i žene teško da će Hrvatska imati budućnost.“

Naposljetku se okupljenima obratila predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj, Martina Lukić rekavši da ako i jedna osoba nakon ovog Simpozija odlučiti pouzdati se u Božju providnost i prihvatiti jedno dijete više u svoju obitelj, bilo da je to biološko dijete ili posvojeno odnosno udomljeno dijete, „možemo biti zadovoljni i reći da smo ispunili cilj. Također, ako će makar i jedna majka ili otac odlučiti ostati doma uz svoje dijete koliko je to moguće i u okviru prava koja im u vezi toga jamče naši zakoni pokušati ostvariti što bolju ravnotežu između brige o obitelji i karijere, također smo ispunili cilj“.

Snimku trećeg Simpozija za Život i Obitelj udruge „Hrvatski pokret za život i obitelj“ održanog 23. ožujka 2024. možete pogledati u nastavku.