Jedan pisac je rekao: „Kad je Noa shvatio da se svijet pretvara u blato, počeo je graditi arku.“ Iskreno, bila je dovoljna samo jedna arka. No, pojedini kršćani bi iznova gradili arke čekajući spremno nove potope. Najlakše je potopiti truli svijet i ukrcati se na novu i ljepšu arku. Ali ako je grijeh zarazan poput virusa, kako kršćani mogu biti sigurni da oni što su se već ukrcali na arku nisu već dobrano zaraženi tim istim virusom grijeha? Ako je to točno, kad voda ponovno poteče, nastat će novi svijet, ali zlo koje klija u čovjekovu srcu ponovno će uroditi lošim plodom. Dosta je bilo potapanja svijeta i arki da bi se samo pojedinci spasili, dok se drugi istovremeno bespomoćno guše pod vodom!

Kršćani ne smiju imati neprijateljski stav prema svijetu

Drugi vatikanski koncil uči da kršćani moraju oblikovati ovaj svijet po Božjem zakonu, a ne bježati iz njega kad stvari krenu u krivom smjeru. Kršćani ne smiju imati neprijateljski stav prema svijetu. Najlakše je proglasiti svijet zlim govoreći da nitko i ništa u njemu ne valja. Kršćani se moraju truditi boraviti u svijetu, premda nismo od ovoga svijeta, stvoreni smo za Nebo, za raj. Trebaš zavoljeti ovaj svijet i ljude u njemu, jer samo kršćani koji zavole ovaj svijet, htjet će ga i promijeniti.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.