Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće i u sebi nosi duboku čežnju za pronalaskom smisla svog života i čežnju za otkrivanjem vlastitog identiteta. Osim što tragamo za smislom, tragamo i za ljubavlju, onom istinskom i autentičnom. Volimo propitkivati kamo naš život ide, koji je cilj i svrha našeg postojanja. Ako ste i vi jedan od tih tražitelja smisla i ljubavi onda krenimo zajedno u potragu.

Krivo pitanje

Nedavno sam promišljala kako sam se često u životu pitala ‘voli li me Gospodin‘. Nažalost, ponekad bih došla do zaključka da me ne voli i da mu nisam važna. Neke situacije koje su mi se događale koristila sam kao potvrdu te laži. Ostala bih tako zakopana u neka svoja uvjerenja, samosažaljenja i oplakivanja sebe same. Motivirana vlastitim očekivanjima stavlja sam potrebe i čežnje na prvo mjesto, vjerujući da sve ispravno radim. Vlastita bijeda na trenutak mi je postala slatka, a onda počela proizvoditi gorčinu i frustraciju, ne samo u odnosu prema drugima, nego i prema Bogu.

Neke situacije koje su mi se događale koristila sam kao potvrdu te laži. Ostala bih tako zakopana u neka svoja uvjerenja, samosažaljenja i oplakivanja sebe same.

Nezadovoljstvo koje je u nama povezano je s krivom slikom o Bogu, a potom i o nama samima. Kada nismo “priključeni” na Izvor onda ništa u našem životu nije na svojem mjestu. Kroz osobni odnos s Gospodinom počela sam uviđati da je moje pitanje ‘voli li me‘ totalno krivo i zbog toga stalno dobivam krivi odgovor. U srce mi je počela “sjedati” misao da je Gospodin stalan, da je on u našem životu uvijek prisutan, a da smo mi ti koji se odjeljujemo od njega, da smo mi ti koji svoj pogled skrivamo od njega.

Kada nismo “priključeni” na Izvor onda ništa u našem životu nije na svojem mjestu.

Ispod debelog sloja prašine koji se nalazi na mom srcu stoji samo jedno pitanje, a to je: “Ljubiš li me?”. Otkrivši to pitanje shvatila sam da je moj stav neispravan, da je moj pogled prema Bogu kriv. Polazila sam iz svoje perspektive. ‘Oh, ti oholi stvore, pitaš njega ljubi li te‘ – pomislila sam. Počela sam shvaćati da on mene ljubi, ali je pitanje ljubim li ja njega.  A upravo iz ovoga pitanja izvire i smisao i identitet za kojim tragam.

Kroz susret s Petrom, Isus i nama postavlja isto pitanje, a na nama je da mu damo odgovor. Nemojmo oklijevati.

Prisjetila sam se susreta Isusa i Petra nakon Isusova uskrsnuća. Na tom susretu Isus mu tri puta postavlja pitanje: “Šimune Ivanov, voliš li me?”. Petar je upravo kroz to pitanje shvatio da ga Gospodin unatoč svemu voli, da je s njim i onda kada je on daleko od njega. To pitanje potaknulo je i mene na dublje promišljanje o Božjoj ljubavi prema nama, ljubavi koja se daruje i onda kada ju nismo sposobni primiti. Kroz susret s Petrom, Isus i nama postavlja isto pitanje, a na nama je da mu damo odgovor. Nemojmo oklijevati.

Život s Bogom

Život s Bogom često ljudi interpretiraju na krivi način. Očekuju da će im tada sve biti lakše i da će biti oslobođeni križa, ali to nije naša vjera, to nije naš Gospodin. S takvim očekivanjima se na prvu poteškoću razočaraju, ostave križ i odu u potragu za lagodnijim životom.

Život s Bogom nije lakši, ali je ljepši…

Život s Bogom nije lakši, ali je ljepši i o tome nam svjedoče sveci. Nisu bili lišeni križa, ali preko njega su došli do uskrsnuća, upravo su prihvaćanjem križa ostavili primjer autentičnog život s Kristom.

Tražeći smisao života pronaći ćemo križ, a prihvaćajući križ pronaći ćemo Život. Stoga, nemojmo odustati tražiti njega. Nemojmo prestati svakodnevno odgovarati na pitanje: “I. (ovdje izgovori svoje ime), ljubiš li me?” jer jedino tako ćemo dobiti točan odgovor.

I na kraju želim vas podsjetiti. Bog vas voli. Bog nas voli. Nemojmo nikada u to sumnjati, bez obzira na to što nam se u životu dogodi. Neka nas na to podsjećaju riječi iz Svetog pisma:

“Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“ (Iz, 49,15)

„Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.“ (Iz, 49,16)

„Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za život tvoj.“ (Iz, 43,4)