Tema tribine bila je „Želimo vidjeti Isusa” prema evanđeoskom odlomku pete korizmene nedjelje. Vlč. Horvat uvodno je dao nekoliko praktičnih smjernica o pristupu biblijskim tekstovima kao što su: otkriti strukturu teksta, staviti tekst u širi kontekst poglavlja ili knjige te uočiti i razumijeti glavne izraze prisutne u tekstu. 

Nakon ovih uvodnih riječi predavač je lomio navješteni evanđeoski odlomak ističući kako ovaj odlomak (Iv 12,20-33) treba staviti u širi kontekst čitavog dvanaestog poglavlja Ivanova evanđelja koje započinje Isusovim pomazanjem u Betaniji kada je uoči blagdana Pashe posjetio Lazara kojeg je ranije uskrisio od mrtvih, a analiziranom odlomku prethodi i Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem. Ta dva događaja, protumačio je predavač, potaknula su u uvodu odlomka neke Grke da potraže Isusa, željeli su direktno iskustvo: vidjeti Isusa o kojem su do sada samo slušali. Zanimljivo je uočiti, kazao je vlč. Horvat, kako Grci (oni koji su dio svijeta) do Isusa dolaze preko Isusovih učenika Filipa i Andrije (njegovih). 

U središnjem dijelu Isus tumači smisao svoje smrti govoreći o proslavi Sina Čovječjega kroz sliku pšeničnoga zrna. Kao i druge prispodobe i ova polazi od ljudskog iskustva kako bi progovorila o stvarnosti ljudskog života ovdje i u vječnosti, nastavio je tumačiti vlč. Horvat. Isus govori o ljudskom životu u perspektivi vječnog života koji će biti život u punini, jer ovdje na zemlji „hoćeš, nećeš život gubiš“, kazao je predavač. Tumačeći nadalje 25. redak: „Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni“, vlč. Horvat je istaknuo kako ova rečenica zapravo tumači logiku pšeničnoga zrna koje umire da bi donijelo rod, a kada se ta slika primijeni na ljudski život govori o čovjeku koji žrtvuje svoj život kako bi donio rod. Protumačio je nadalje kako u očima Grka kojima Isus govori, ili u očima ljudi koji se nisu opredijelili za takav pristup životu, živjeti život u logici žrtve i požrtvovnosti, u logici pšeničnog zrna, izgleda kao da mrziš svoj život. U zaključku središnjeg dijela evanđeoskog odlomka Isus jasno govori „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja,ondje će biti i moj služitelj.“ Vlč. Horvat je pojasnio kako Isus ne nagovara, on nudi i poštuje slobodu čovjeka da odluči. Odmah nakon te rečenice Isus u priču o logici pšeničnog zrna uvodi Oca: „Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!“ Time, kazao je predavač, Isus jasno daje do znanja da On izvršava Očev plan da umre na križu i donese mnogo ploda za svijet, čas njegove proslave, čas je njegove smrti na križu. 

Glas s neba potvrđuje Isusove riječi, no završni dio evanđeoskog odlomka pete korizmene nedjelje govori nam kako mnoštvo koje je ondje stajalo taj glas različito interpretira. Vlč. Horvat je pojasnio kako u tom trenutku započinje opredjeljivanje, mnoštvo koje je došlo slušati Isusa, koje je došlo nešto saznati, pretvara se u svijet koji ne prihvaća logiku Sina Božjega, pšeničnog zrna, ne prihvaća Očev glas. „Nisu svi ljudi jednako spremni prihvatiti ono što čuju, ono što vide. Nekad ljudi ono očito što se čuje, što se vidi, odbaciju. Zašto? Jer dolazi oprijedjeljenje. Ljudi se trebaju opredjeliti. Ako su oni došli vidjeti Isusa i ako vidjeti Isusa znači prihvatiti logiku pšeničnoga zrna i ako je to potvrdio Očev glas, onda ja to trebam prihvatit i onda iz toga mnoštva više nisam mnoštvo nego postajem opredjeljena osoba za Isusa Krista.“, rekao je vlč. Horvat i pojasio kako završetak dvanaestog poglavlja Ivanovog evanđelja jasno govori da se počinje formirati grupa koja je zatvorila svoje srce, koja odbacuje svjetlost koja dolazi od Isusa Krista i koja se priklonila svijetu.