Bog ne sudi kao čovjek. Čovjek vidi samo lice, samo vanjštinu. Bog prodire do dubine našeg srca.
„Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.”
(Kol 3,3-4)
Umrijeti: čemu? Grijehu. Umrli ste grijehu, ali kako onda “mi koji umrijesmo grijehu još uvijek možemo živjeti u njemu?” (Rimljanima 6,2).
Da bismo potpuno umrli grijehu, potrebno je da umremo svim svojim lošim sklonostima, svemu što laska našim osjetilima i oholosti. Jer sve te stvari Sveto pismo naziva grijehom, jer dolaze od grijeha, jer potiču na grijeh i jer nam ne dopuštaju da budemo potpuno slobodni od grijeha, piše Catholic Exchange.
Bog je jedini na koga se trebamo osloniti. Kako smo tada sretni i kako mirni! Nismo više zaslijepljeni prividom, niti uzburkani mišljenjima; ujedinjeni smo s istinom i ovisimo samo o njoj.
“Tvoj život je skriven.” Naša smrt, dakle, nije potpuna. Sveti Pavao objašnjava: “Ako je Krist u vama, iako su vaša tijela mrtva zbog grijeha”, tj. grijeha koji je u njima nekoć vladao i koji je za sobom ostavio svoje tragove, “vaši su duhovi živi zbog pravednosti,” pravednost koju milosrđe izlijeva u naša srca (Rim 8,10). S obzirom na život kršćanske pravednosti, sveti Pavao kaže: “i vaš je život skriven.” Oslobođeni ljudskog suda, trebamo smatrati istinitim samo ono što Bog vidi u nama, što zna i što prosuđuje.
Bog ne sudi kao čovjek. Čovjek vidi samo lice, samo vanjštinu. Bog prodire do dubine našeg srca. Bog se ne mijenja kao čovjek. Njegov sud ni na koji način nije nedosljedan. On je jedini na koga se trebamo osloniti. Kako smo tada sretni i kako mirni! Nismo više zaslijepljeni prividom, niti uzburkani mišljenjima; ujedinjeni smo s istinom i ovisimo samo o njoj.
Živim li uistinu ovim kršćanskim životom o kojem govori sv. Pavao, ne znam, niti mogu sa sigurnošću znati. Ali nadam se da jesam i vjerujem u Božju dobrotu da će mi pomoći.