O 7. obljetnici smrti omiljenog svećenika donosimo vam razgovor s Ivicom Lulićem, predsjednikom Vrhovne matične uprave Zajednice Molitva i Riječ (ZMR).
“Profesora Tomislava Ivančića upoznao sam kao voditelja duhovnih vježbi krajem siječnja 1977. godine. Tada sam bio maturant, gimnazijalac. Nisam znao tko je on, ali sam ga slušao nevjerojatnom pažnjom. Zapamtio sam sve nagovore i naknadno ih zapisao u jedan mali rokovnik. To je bilo doslovno zapamćeno, što će reći da me se jako dojmio sadržaj. Znam da mi je dao prikaz Isusa, kojem sam tada obećao da ću cijeli život govoriti o njemu i ići za njim”, objasnio je Ivica Lulić.
Cijeli Ivančićev život nama predstavlja oporuku za formaciju, djelovanje i nasljedovanje.
“Sve je počelo na studentskom vjeronauku..”
Govoreći kako se upoznao s Ivančićem, Lulić je naglasio da se nakon studentskog vjeronauka javio profesoru i počeo se diviti lakoći poučavanja. “Javio sam se profesoru, predstavio se te uključio u sve što se događa!”
“Prof. Ivančić je bio uvjerljiv, siguran u ono što tvrdi, praktičar koji je uvodio u iskustvo Božje prisutnosti! Bio je prepun viceva, svirao je gitaru, zahtijevan i radikalan navjestitelj, jednostavan i odvažan”, naglasio je ističući kako se na njemu vidjela velika prisnost s Isusom Kristom. “Sa studentima je ljetovao i po tri tjedna, poticao naše talente, vodio osobne razgovore, darivao nas vjenčanjima za koja nas je temeljito pripremao! Nije odgajao zabranama nego oduševljavao idealima slobode, ljepote Isusove osobe i moralnosti.”
Nisam znao tko je on, ali sam ga slušao nevjerojatnom pažnjom. Zapamtio sam sve nagovore i naknadno ih zapisao u jedan mali rokovnik.
Spomenuvši 7. obljetnicu njegove smrti, rekao je kako mu nedostaje njegova aktualna riječ iako je gotovo proročki govorio što će se događati. “Očekivano sam da će dugo živjeti i bilo mi je teško kada sam shvati da ću kao voditelj (Predsjednik ZMR) njemu govoriti na sprovodu. Iskustvo našeg ‘Prezbija’ je plod njegova traženja iste snage Duha Svetoga koju su imali apostoli i sveci. To je bilo 3.kolovoza 1975. godine u njegovoj rodnoj kući u Davoru gdje je prof. Tomislav odlučio tri tjedna moliti zajedno s mladima.”
Pored zajedničkog traženja, on je odlučio u svojoj sobi klečeći moliti i očekivati, i zanimljivo, doživio je iskustvo susreta s živim Bogom kada je već odlučio prestati moliti. “Promijenio je svoj stav i rekao: ‘Ja ću ti Isuse cijeli život dosađivati dok mi ne daš ono što si dao apostolima! I tad se srušio zid znanja i počelo iskustvo Duha Svetoga. Nakon toga su i mladi dobili isto iskustvo…” Lulić nam je obrazložio da je isto iskustvo doživio i on.
Prof. Ivančić je bio uvjerljiv, siguran u ono što tvrdi, praktičar koji je uvodio u iskustvo Božje prisutnosti! Bio je prepun viceva, svirao je gitaru, zahtijevan i radikalan navjestitelj, jednostavan i odvažan.
Usmjerenost prema Kristu
Njegov promijenjeni život i spremnost da se do kraja života mijenja je poziv na nasljedovanje! To je svjedočki život koji privlači, poručio je. “On spada u velike crkvene oce našeg vremena koji je pokrenuo i oblikovao model Seminara za evangelizaciju crkve koji je otisnut u knjizi Susret sa živim Bogom i tako odgovorio na potrebe Crkve.”
Iz toga se rodila hagioterapija kao model i metoda, kao originalni način donošenja zdravlja i ozdravljanja boli i patnji duhovne duše. Lijekovi u hagioterapiji su prirodni duhovni zakoni upisani u duhovnu dušu svakog čovjeka u trenutku začeća i bezuvjetna ljubav koju objavljuje Isus Krist povijesna osoba, koji oslobađa i liječi slomljena srca.
Sa studentima je ljetovao i po tri tjedna, poticao naše talente, vodio osobne razgovore, darivao nas vjenčanjima za koja nas je temeljito pripremao.
“Cijeli Ivančićev život nama predstavlja oporuku za formaciju, djelovanje i nasljedovanje. Ostavio je Pravilo prema kojem se ulazi u ZMR i prema kojem ona djeluje, usvaja karizmu(poziv) i vrši poslanje”, zaključio je Lulić.