Kada je Ivan Meštrović s obitelji u kolovozu 1959. godine, vlakom preko Frankfurata, stigao u Zagreb dočekali su ga prijatelji-umjetnici s Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je nekoć i on radio. Prvi mu je na željezničkom kolodvoru pritrčao, da mu zažele dobrodošlicu, kolega Ljubo Babić a za njim kolega Frane Kršinić s bivšim učenikom Antom Starčevićem, sinom bivšeg gradonačelnika Zagreba Vene Mate Starčevića (1939.-1941.), i nekolicinom drugih istomišljenika. Nitko ga od tadašnje aktualne vlasti nije dočekao. Meštrović se s obitelji smjestio u hotel Esplanade i nikoga nije primao u posjet.
Nakon nekoliko dana nazvao ga je gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac (1952.-1963.), predstavio se da je on prvi čovjek Zagreba, ali da nije i prvi čovjek politike. Pitao ga je: “Ako bi vas pozvao predsjednik Josip Broz na Brijune, da li biste se odazvali?” Meštrović mu je potvrdno odgovorio, ali pod jednim uvjetom da prvo može posjetiti bolesnog kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću. Ovako to opisuje kipar Ante Starčević (1933.-2007.) u knjizi Hrvojke Mihanović-Salopek (prir.): Ante Starčević, KS, 2006. str. 99.
“Nije prošlo ni pola sata od toga razgovora, mercedes je već čekao na raspolaganju – Meštroviću. Ipak je Meštrović najprije posjetio M(ilana) Čurčina (1880.- 1960.), koji je ležao teško bolestan kući, također u nemilosti. On je bio dugogodišnji Meštrovićev mecena i izdavač njegovih monografija. Bio je bogat i komunisti su mu konfiscirali svu imovinu i ostao je bez ikakvih dohodaka. Njihov je susret bio dirljiv, a Meštrović ga je moralno i materijalno pomogao! Zatim je dogovoreno ići u Krašić. Meštrović je stigao u Krašić, uzoriti kardinal Stepinac ga je čekao na vratima, te ga je pitao: ‘Dragi umjetniče, da li se slažete sa mnom i mojim postupcima?’ Meštar je odgovorio: ’Oduvijek se slažem s Vama i Vašim postupcima, te sam došao prvo u prijateljski posjet donijeti Vam pozdrave i moje poštovanje!’”
Kardinalu Stepincu je bilo drago da se Meštrović slaže s njim i njegovim postupcima i pozvao ga je da uđe u kuću. Tada ga je Meštrović pitao kako se komunisti ponašaju prema njemu. Kardinal Stepinac mu je na to odgovorio: “Evo vidite ovako. Prije tri dana došao mi je isljednik iz Ozne i donio neka sudska rješenja. Pružio sam ruku preuzeti ih, a on je bio brži i zagasio je cigaretu na dlanu moje lijeve ruke, izvolite pogledati dokaz i ožiljak zagašene cigarete.” Umjetnik Ivan Meštrović se zgrozio i povjerovao istini koju je čuo i vidio. Dva patnika, dva gorostasa duha, Ivan Meštrović i kardinal Alojzije Stepinac ostali su u dugom razgovoru i obnovili sjećanja na protekle dane i godine. Imali su zajedničkih tema i započetih i nedovršenih poslova.
Meštrović je bio započeo gradnju crkve Krista Kralja u Zagrebu, koja je u Drugome svjetskom ratu zaustavljena, kameni blokovi dovezeni za nju s Brača razneseni su, a trebala je to biti zavjetna monumentalna crkva, Meštrovićevo životno djelo-dar Zagrebu i svom Hrvatskom narodu. Meštrović se bio angažirao za umjetničke i arhitektonske radove, a pomoćnici su mu bili poznati suradnici iz Splita: Marasović i Bilinić, te arhitekt Lavoslav Horvat iz Zagreba. Došao je rat, Meštrović je zatvoren 1941. godine, 1942. je otišao u Rim, zatim 1943. u Švicarsku, te 1947. u Ameriku, gdje je i preminuo 1962. godine.
Evo kako Ante Starčević opisuje ta događanja oko izgradnje crkve Krista Kralja na zagrebačkom Trnju: “Materijal se već za rata počeo odvlačiti, a poslije je gotovo sav nestao. Ono što je napravljeno do godine 1942. – to je sve što je ostvareno od velike Meštrovićeve ideje. Temelji i kripta, i u njima povelja, ostaju kao zov do dana današnjega: nismo izgradili crkvu Krista Kralja u Trnju! Vjerojatno je u duši taj krik osjetio i sam Meštrović potkraj života. Na poticaj župnika Kocipera, Meštrović je 1961. godine izradio jedno od svojih posljednjih djela- bareljef Krista Kralja u glini; odlili su ga njegovi suradnici u sadri. Tako je Meštrović ispunio svoje obećanje Zagrebu i njegovom Trnju. Djelo je nakon umjetnikove smrti dovezeno u Zagreb, 1963. godine.”
Akademski kipar Ante Starčević se 1979. godine pobrinuo da se taj Meštrovićev reljef-kip Krista Kralja odlije u bronci. Djelo je dopremljeno iz ljevaonice za blagdan Krista Kralja 1979. godine, a nadbiskup zagrebački, danas sluga Božji, kardinal Franjo Kuharić ga je isti dan blagoslovio.
U zagrebačkoj katedrali imamo Meštrovićev reljef koji prikazuje kardinala Alojzija Stepinca u klečećem stavu pred Isusom, nadahnuto blaženikovim životom i geslom “U Tebe se, Gospodine, uzdam!” Dar je to Ivana Meštrovića i članova Hrvatske trgovačke komore iz Detroita, države Michigan iz SAD-a. Taj je reljef kao i reljef Krista Kralja jedan od posljednjih u nizu umjetnikovih djela, naime preminuo je 16. siječnja 1962. u mjestu South Bend, Indiana, USA, a kardinal Stepinac nepune dvije godine prije njega, 10. veljače 1960. u Krašiću.
Na žalost, Ivan Meštrović nije imao sreće vidjeti taj monolitan reljef u bronci Krista Kralja, niti izvesti najgrandioznije i najljepše koncipirano Kristovo svetište u Zagrebu i Hrvatskoj. Postoji maketa tog neostvarenog Meštrovićeva djela u kripti Krista Kralja na Trnju u Zagrebu. Hoćemo li ga i mi dočekati, pitanje je veliko!