Iako su istraživanja dezinformacija prvenstveno usmjerena na tekstualne oblike, u prvi plan sve više dolazi važnost kritičkoga „čitanja“ – slike. Naime, digitalni se mediji (kao i njihovi korisnici) fokusiraju na vizualni sadržaj, pa su tako najpopularniji društveni mediji oni utemeljeni na vizualnoj komunikaciji, poput Instagrama ili TikToka, a s kojih sadržaji nerijetko nalaze put i do tradicionalni(ji)h medija koji ih nekritički prenose. Budući da slika ima golemo značenje jer upotpunjuje prikaz zbivanja i pruža cjelovitost pisanoj riječi, vjerodostojnost vizualnoga sadržaja u medijima od ključne je važnosti.

Napredak tehnologije omogućio je puno jednostavnije stvaranje, ali i manipuliranje vizualnim sadržajima – kako fotografijama, tako i videom. Došli smo do toga da više nije potrebno poznavati tehnike analognog (kao nekada) ili digitalnog načina manipuliranja fotografijama ili videom, već je sve moguće prepustiti alatima umjetne inteligencije, o čemu u novije vrijeme naročito svjedoči sve prisutniji pojam tzv. deepfakea. Riječ je o hiperrealističnim lažnim foto ili videozapisima koji su proizvod aplikacija umjetne inteligencije, uz malo ili nimalo tragova manipulacije kako bi izgledali autentično. Lažne fotografije pape Franje u dugačkoj bijeloj zimskoj jakni, uhićenja Donalda Trumpa ili, pak, Eiffelovog tornja u plamenu samo su neki od brojnih primjera vizualnih sadržaja koji su postali, kako se to danas često kaže, viralni. Mnogi su ih korisnici društvenih mreža dijelili niti ne posumnjavši da je riječ o posve lažnim slikama. Iako čin lažiranja vizualnih sadržaja nipošto nije nova pojava, o čemu svjedoče brojni primjeri kroz povijest, to „duboko lažiranje” koje se koristi moćnim tehnikama strojnoga učenja za manipulaciju ili generiranje sadržaja, otvara mnoga nova pitanja.

Vizualne dezinformacije imaju i svoje slojevitije, multimodalne oblike. Može se, primjerice, pojaviti autentični vizualni sadržaj popraćen nekim obmanjujućim tekstom. Ili se može dekontekstualizirati sliku kako bi se određeni aspekti nekog pitanja učinili istaknutijima na ciljano usmjeren način. Uz to, vizualnim se sadržajima može manipulirati kako bi se predstavila drugačija stvarnost, ili se može posve izmisliti neki sadržaj spajanjem manipuliranih slika s manipuliranim tekstom.

Ako slika govori tisuću riječi, može li ona govoriti i tisuću – laži? Sudeći prema suvremenim primjerima manipulacija vizualnim sadržajima, odgovor je jasan sam po sebi. Stoga je danas potrebno više govoriti o vizualnoj pismenosti kako bismo bili sposobni kritički promišljati vizualne sadržaje koji nas okružuju. I oni su, naime, moćno sredstvo dezinformiranja.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.