One su živjele sakrivene u prvom samostanu Pohoda Marijina u Madridu, predane kontemplaciji i daleko od političkih strasti, koje su potresale Španjolsku onoga vremena gdje se građanski rat raspirio svom žestinom. Započeo je progon Crkve i njezinih članova te su mnogi ubijeni u mržnji protiv vjere. Već su 1931. godine sestre ovoga samostana bile prisiljene potražiti utočište i sigurnost u selu Oronoz u provinciji Navarra, što su učinile i 1936. g. kad je ponovo buknuo progon Crkve. Zajednica je pošla na druga mjesta. Sedam sestara je, po poglavaričinoj želji, ostalo u samostanu, prenosi portal Samostan pohoda Marijina.

To su bile:

1. Sestra MARIA GABRIELA
( Maria Amparo Honojosa y Naveros)
Rođena 24. srpnja 1872. u Alhami, Provincija Granada. Redovničke zavjete položila je 1894.
Vršila je službu sakristanke i više godina poglavarsku službu. Odlikovala se vjernim obrdžavanjem Pravila Reda, ljubavlju prema sestrama kao i štovanjem sv. Euharistije i blažene Djevice Marije.

2. Sestra TERESA MARIA
(Laura Cavestany y Anduaga).
Rođena 30. srpnja 1888. g. Puertu Realu, Provincija Cadiz, redovničke zavjete položila je 1916. g.
Zadaća joj je bila da njeguje bolesne sestre. Svoju predanost Bogu živjela je s tolikom vjernošću i savršenošću da su je već za života držali svetom.

3. Sestra JOSEFA MARIA
(Maria del Carmen Barrera y Izaguirre).
Rođena 23. svibnja 1881. u gradu El Ferrol, Provincija La Coruna. Redovničke zavjete položila je 1920.
Njezin je karakter bio istodobno ozbiljan i veseo. Preuzela je njegu bolesnika. Treba istaknuti njezinu euharistijsku pobožnost i vježbe pokore i poniznosti.

4. Sestra MARIA INES
(Inés Zudaire y Galdeano).
Rođena 28. siječnja 1900. u Echávarri, Provincija Navarra. Zavjete je položila 1920.
Radila je u kuhinji, a svoje je dužnosti vršila brižno i oduševljeno. Svoje redovničke obaveze živjela je u jednostavnosti i u duhu služenja.

5. Sestra MARIA CECILIA
( Maria Felicitas Cendoya y Araquistain).
Rođena je 10. siječnja 1910. u Azpeitia, Provincija Guipúzcoa. Redovničke zavjete položila je 1932.
Načelo njezina života bilo je volja Božja.

6. Sestra MARIA ANGELA
( Martina Olaizola y Garagarza).
Rođena 12. studenog 1893. u Garin, Provincija Guipúzcoa. Nakon njezine posvete Bogu vršila je službu vanjske sestre.
Bila je usmjerena na odnose samostana sa svijetom. Zavjete je položila 1934. god.

7. Sestra MARIA ENGRACIA
(Josefa Joaquina Lecuona a Aramburu).
Rođena je 2. srpnja 1897. u Oyarzun, Provincija Guipúzcoa. U samostan je ušla kao vanjska sestra i živjela je svoju predanost Bogu unutarnjim životom i željom da napreduje u savršenosti. Zavjete je položila 1934.

Ovih sedam sestara koje su ostale u samostanu da ga štite, morale su ga napustiti 1936. kad je porasla opasnost te su se smjestile u jednom polupodrumskom prostoru u Madridu. Tamo su dalje živjele njihov redovnički život, pri čemu su se odvažno i mirno pripremale na mučeništvo, ako bi im Gospodin darovao tu milost. Ni jedna se nije htjela odvojiti od ostalih iako je bilo prilike da potraže sklonište s više sigurnosti. Kad su ih dvije žene prokazale policiji, mnogo su propatile zbog premetačina i pretraga.

Poslijepodne 18. studenoga 1936. uhićene su iz jednog jedinog razloga jer su redovnice i kao takve zaslužuju smrt. Popele su se na teretna kola koja su ih trebala odvesti u mučeništvo. Označile su se znakom križa i pripremile su se da budu žrtvovane za Krista, a da svojim progoniteljima nisu pružile ni najmanji otpor. Došavši na mjesto smaknuća bile su odmah ustrijeljane, ali budući da je već postalo mračno, mogla je jedna od njih, sestra Maria Cecilia, pobjeći. Još iste noći se predala policiji te je zatvorena. Molitvom se je pripremala na najveću žrtvu. U noći između 22. i 23. studenoga 1936. doista je skončala s krunom mučeništva.