Konkretno pokazati blizinu Boga i Crkve onima koji traže pomoć; ne zahtijevati „moralnu savršenost“ kako bi se dao blagoslov; blagoslivljati osobe koje to traže, a ne zajednicu – tim je riječima papa Franjo pojasnio nakane i bitne točke pastoralnih i spontanih blagoslova koje deklaracija „Fiducia supplicans“ odobrava i za takozvane ‘neregularne’ parove s obzirom na katolički moral.

Govoreći o evangelizaciji kao najvažnijoj zadaći tog dikasterija koji je pozvan čuvati vjeru, Sveti Otac je prije svega pojasnio namjeru doktrinarnoga dokumenta koji je potaknuo više rasprava.

„Konkretno pokazati blizinu Gospodina i Crkve svima koji, nalazeći se u različitim situacijama, traže pomoć kako bi nastavili – katkada da bi započeli – hod vjere“, pojasnio je Sveti Otac.

Razmišljanje o dokumentu Fiducia supplicans

Potom je objasnio da ti blagoslovi, izvan bilo kakvoga konteksta i oblika liturgijskoga karaktera, ne zahtijevaju moralno savršenstvo da bi bili primljeni. Osim toga, istaknuo je da kada par spontano pristupi i zatraži blagoslov, ne blagoslivlja se zajednica, nego jednostavno osobe koje su ga zajedno zatražile. Ne blagoslivlja se zajednica, nego osobe; naravno, uzimajući u obzir kontekst, osjetljivost, mjesta u kojima se živi te najprikladnije načine za to, rekao je Papa.

Zauzimanje u kontekstu „inteligencije vjere“

Podsjećajući da je Dikasterij za nauk vjere pozvan djelovati u kontekstu inteligencije vjere u odnosu na promjenu epohe koja obilježava naše vrijeme, rimski biskup napomenuo je da su brojne zadaće tog dikasterija unutar kojega su, motuproprijem „Fidem servare“, ustanovljena dva odvojena odjela – Doktrinarni i Stegovni – kako bi se bolje definirala dužnost samoga pročelnika i poslanje dikasterija.

Proroci novog života i svjedoci ljubavi

Papa Franjo je potom svoje misli sažeo u tri riječi: sakramenti, dostojanstvo i vjera. Zahvaljujući sakramentima život se Crkve hrani i raste, napomenuo je te istaknuo da se upravo zbog toga od svećenika traži posebna skrb u njihovom dijeljenju i otkrivanju vjernicima blago milosti koju im prenose.

„Po sakramentima vjernici postaju sposobni za proroštvo i za svjedočanstvo. Našem su vremenu posebno hitno potrebni proroci novoga života i svjedoci ljubavi“, kazao je Sveti Otac.

Dokument o ljudskom dostojanstvu

Dostojanstvo je druga riječ o kojoj je Papa govorio. Kao kršćani, ne smijemo se umoriti od insistiranja na primatu ljudske osobe i na zaštiti njezina dostojanstva u svim okolnostima, napomenuo je. Dikasterij radi na dokumentu o toj temi, dodao je Papa izražavajući pritom nadu da će taj dokument pomoći da kao Crkva uvijek budemo blizu svima koji se u konkretnom svakodnevnom životu bore i osobno plaćaju kako bi zaštitili prava onih koje se zanemaruje.

Naviještati vjeru i prenositi ju mladima

Na kraju, Sveti je Otac govorio o vjeri koja – kako je rekao Benedikt XVI. – na velikim područjima planeta danas nije više očiti preduvjet zajedničkoga života; štoviše, često ju se čak niječe, izruguje, marginalizira i ismijava. S obzirom na to papa Franjo traži da se ponovno i temeljitije razmišlja o nekim temama, kao što je poticaj u naviještanju i prenošenju vjere u današnjem svijetu, posebno za nove generacije; misionarsko obraćenje crkvenih struktura i pastoralnih djelatnika; nove urbane kulture, s njihovim teretom izazova, ali i novih pitanja o smislu; te ponajviše, središnje mjesto kerigme u životu i poslanju Crkve. U tomu se očekuje pomoć Dikasterija za nauk vjere, napomenuo je Papa.

„’Čuvanje vjere’ danas znači predanost u razmišljanju i razlučivanju, kako bi se cijela zajednica zauzela u stvarnom kerigmatskom pastoralnom i misionarskom obraćenju koje može pomoći i na sinodskom putu koji je u tijeku“, kazao je.

Ono što je za nas bitno, najljepše, najprivlačnije te istodobno najpotrebnije jest vjera u Isusa Krista. Svi zajedno ćemo ju, ako Bog da, svečano obnoviti tijekom sljedećega Jubileja, a svatko je od nas pozvan naviještati ju svakom muškarcu i ženi na zemlji, istaknuo je na kraju papa Franjo.