Na početku emisije govorio je o isključenosti osoba iz društva te pri tom rekao kako osobe uče u obitelji biti uključeni ili isključeni, potom u osnovnoj i srednjoj školi, poslu i slično.

„Osobe prema kojima mi svjesno ili nesvjesno odnosimo tako da se one osjećaju isključene. Jedan od težih oblika doživljavanja izdvojenosti jest kada je netko prema nama ravnodušan, odnosno kada nas ne uzima u obzir. Radije bismo da je netko prema nama negativan nego ravnodušan”, rekao je.

Govoreći o isključenosti osoba s invaliditetom iz društva rekao je da ona proizlazi iz neznanja osoba koje ne znaju kako se odnositi prema osoba s invaliditetom, a potom iz straha.

Dotaknuo se i boli koja proizlazi iz isključivosti te istaknuo da ima isključivosti do kojih smo se sami doveli, ali isto tako onih koje su drugi prouzročili ili mi jedni druge isključujemo zbog invaliditeta. „Temeljna potreba je biti u odnosu s drugim ljudima i ukoliko dođe da se osjećamo da nismo uključeni u odnos s drugima onda je potrebno reagirati. Mi se postepeno naviknemo na isključivost. Najbolje je reagirati odmah”, istaknuo je.

Temeljna potreba je biti u odnosu s drugim ljudima i ukoliko dođe da se osjećamo da nismo uključeni u odnos s drugima onda je potrebno reagirati.

Postavio je pitanje što je to u nama da isključujemo drugu osobu. „Isključivost drugih proizlazi iz toga kakav sam ja prema samom sebi. Što je to što ne mogu prihvatiti kod sebe? Način kako se odnosimo prema drugima je povezan s načinom kako se odnosim prema samom sebi”, dodao je govoreći o razlozima isključivanja drugih osoba.

Sažaljevanje je nemogućnost vidjeti vlastite vrijednosti.

Dotaknuo se i pitanja sažaljevanja i istaknuo: „Sažaljevanje je nemogućnost vidjeti vlastite vrijednosti. Dogodi se da ćemo nekada sažaljevati sebe iz nekih razloga i to je način čovjekova reagiranja, a ukoliko to bude svakodnevno to postaje odbojno ljudima koji žele pomoći. Samosažaljevanje vodi u pasivnosti i neangažiranost u životu. Može se dogoditi da sebe netko samosažaljeva, ali to ne dovodi do kontakta s drugima”.

Govoreći o suosjećanju rekao je: „Osoba koja suosjeća čuje i razumije druge,a i druge osobe vide da ih netko razumije. Želi nešto poduzeti kako bi njima bilo lakše i spremna je nešto sama učiniti da im bude bolje. Suosjećanje znači staviti se u poziciju druge osobe kako bi njoj postalo bolje u životu i kako bi doživjela da ju netko razumije”.

Doc. dr. Josip Bošnjaković naglasio je da moramo poštivati i vlastito dostojanstvo da ne bismo iskorištavajući druge pokušavali učinit sebi neki nadomjestak u životu. „Granice izlaženja u susret drugima postaje jasnija kada primijetim da mi drugi postaju toliko naporni da ja ne mogu voditi brigu o sebi. Dobro je prepoznavati tu granicu, kada primjećujem da ne mogu dobro spavati, da ne mogu druge ni slušati. Nismo mi Gospodin Bog da mi možemo apsolutno uvijek biti tu za druge. Važno je pronalaziti vrijeme za molitvu ujutro kako bismo stvorili prostora i za Boga i za druge ljude koje ćemo u tom danu sresti”, pojasnio je.

Dobro je prepoznavati tu granicu, kada primjećujem da ne mogu dobro spavati, da ne mogu druge ni slušati. Nismo mi Gospodin Bog da mi možemo apsolutno uvijek biti tu za druge.

Dodao je da ako isključujemo druge onda je to i simptom da se u nama nešto događa.

A na pitanje kako biti uključivi odgovorio je: „Odgajati sebe i djecu u obitelji kako biti uključivi. Onako kao se ponašaju roditelji tako se ponaša i dijete. Ako je dijete s roditeljem vani i vidi migranta, beskućnika i ono što kaže mama, tata ili skrbnik to postaje autoritet. Drugi proces je rekapitulacija i dijete kada je samo ponaša se prema drugima kao da su roditelji u blizini. I treće je introjekcija, ne samo da sam ja prema drugima kako vidim da se roditelji ponašaju prema drugima i onda ja takav postajem prema sebi. Mi prema sebi postajemo isključivi”.

„Svaka uključivost sa sobom donosi obogaćenje”, naglasio je doc. dr. Bošnjaković.

Moramo vidjeti razlog zbog čega je netko napustio svoj rodni kraj. Rijetko tko napušta svoj kraj, a da nije u potrebi.

A na pitanje o isključivosti migranata rekao je: „Prvo pitanje je može li ta situacija biti na obogaćanje. Ako gledamo iz pozicije vjere vidimo da je i Abraham bio migrant. To nam pomaže da promislimo kako možemo izići iz nekih svojih okvira i predrasuda migranata. Postoji tu i nekih upitnih pitanja s obzirom na migrante. Moramo vidjeti razlog zbog čega je netko napustio svoj rodni kraj. Rijetko tko napušta svoj kraj, a da nije u potrebi. Mogu li se ja zamisliti da u sebi nosim dvije vrećice u kojima su lijekovi, dokumenti i nešto za obući. Jedan od preduvjeta suosjećanja je da nikad ne znamo hoćemo li biti u poziciji druge osobe”.

„Valja uvijek biti uključiv prema osobi, a isključiv prema nekim ponašanjima koja mogu biti negativna”, poručio je.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!