Švicarska garda kao obrambena snaga Vatikana nastala je 22. siječnja 1506., za vrijeme pape Julija II. koji je zamolio švicarske kantone da mu pošalju malu vojsku od 200 ljudi za obranu Papinske Države, prenosi portal nedjelja.ba.

Švicarci su se odazvali, i na današnji dan stigao je u Rim kontingent od prvih 150 vojnika. Zbog toga se on uzima kao simbolični početak postojanja švicarske garde. Inače, mnogi europski dvorovi imali su švicarsku gardu. Naime, ta je zemlja nekoć bila relativno siromašna alpska zemlja, pa su njezini mladići bili prisiljeni tražiti posao u inozemstvu kao vojnici-plaćenici, piše povijest.hr.

Švicarska garda francuskog kralja Luja XVI., primjerice, bila je posljednja koja je ostala braniti kralja za vrijeme Francuske revolucije i pri tome je izginula gotovo do posljednjeg čovjeka.

Papinska Švicarska garda danas je posljednja takve vrste na svijetu. Sastoji se od 135 pripadnika, i to: 99 gardista, 31 dočasnika, 3 časnika, 1 kapelana i 1 zapovjednika (koji je uvijek po činu pukovnik).

Hrvati kao gardisti

Što se tiče uvjeta pristupanju Švicarskoj gardi, osoba mora biti švicarski državljanin, katolik, u dobi između 19 i 30 godina, visok barem 174 centimetra, maturirati, proći švicarsku vojnu obuku, biti u odličnoj fizičkoj i doličnoj moralnoj kondiciji, a ne biti oženjen, barem dok ne postignu dočasnički čin, objašnjeno je na stranicama Zagrebačke nadbiskupije.

Prvi među njima, Aleksandar Barbarić, prisegnuo je 1998. godine kao prvi Hrvat koji je ikada primljen u sastav papinske Švicarske straže. Bila mu je 21 godina, a rođen je u Švicarskoj, u St. Gallenu, gdje se preselio njegov otac.

Tada je to bila vijest, a poslije je postala praksa: uslijedili su Štefan Radoslav Brauer, Željko Pavelko, Ivan Šarić, i Andrew Galantay, kome je djed po majci otišao raditi u švicarski kanton Ticino.