Ksaverskom misionaru o. Antoniusu Wahyudiantu, župniku župe u Muara Siberutu (Mentawai), povjerena je pastoralna skrb za male zajednice u raznim misijskim postajama razasutim po otocima, „autentičnim predgrađima gdje se nalaze evanđeoska jednostavnost, vjera, poniznost“. „Oni su siromašni ljudi od kojih uvijek možete puno naučiti“, kaže svećenik koji posjećuje različite zajednice razasute po cijelom području, ponekad pješice kroz gustu šumu, ponekad kanuom duž rijeke Sila’oinan, ponekad opasnim kamenitim stazama, donosi Nedjelja.ba.

Moto: Kristova nas ljubav potiče

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u južnom Siberutu, u pokrajini Kepupalaun Mentawai, dio je Biskupije Padang. Ima 10 802 katolika, a pastoriziraju ju ksaverski misionari (uključujući četiri svećenika i brata laika) koji organiziraju mjesečne programe posjeta u ukupno 26 misijskih postaja u 26 sela raštrkanih po cijelom području.

Teški geografski uvjeti u regiji Sagulubbe, u blizini jugozapadne obale, koju tijekom sezone monsuna pogađaju valovi od četiri do šest metara, nisu spriječili ksaverijance planirati kvartalne posjete zajednicama. Njihov moto je Caritas Christi urget nos (Kristova nas ljubav potiče). „Uvijek smo spremni raditi za naviještanje Radosne vijesti i njegovanje vjere katolika u Mentawaiju“, kaže o. Wahyudianto. Na jednom od posljednjih misijskih putovanja svećenik je stigao u područje Sila’oinan nakon četiri sata vožnje i dočekao ga je kateheta i voditelj vijeća lokalne zajednice Adrianus Sagulu. Svećenika su radosno primili ljudi koji su ga čekali kako bi zajedno slavili misu, susreo je djecu i mlade te im navijestio Riječ Božju.

Selo Stasi Bekkeilu, u kome živi 26 katoličkih i pet muslimanskih obitelji, udaljena je misijska postaja koja nema struje. U maloj crkvi koju su izgradili mještani ima malo svjetla zahvaljujući malom solarnom panelu koji su župljani donijeli sa sobom u prošlosti, „ali iskreno, to ne pomaže puno kada se čitaju misna čitanja“, objašnjava o. Wahyudianto. „Naravno da nema interneta i da ime sela nije zabilježeno u aplikaciji Google Earth. Ipak, u ovom udaljenom naselju koje je svijet zaboravio, misionarsko-pastoralno putovanje s četvero mladih koji su me pratili uvijek je uzbudljivo i obogaćujuće iskustvo“, dodaje.

Misijska postaja nalazi se oko 20 km od središta župe i blizu drugih postaja Bekkeilu, Salappa i Magosi.

Darežljiva priroda i suživot

„Narod Mentawai blagoslovljen je obilnim prirodnim resursima koje nam je naš Stvoritelj dao. Zato domoroci, koji hranu dobivaju iz prirode, ne ulažu puno truda da obrade zemlju i ostvare ekonomsku dobit. Oni žive od besplatnih darova majke Zemlje. Također, zbog ovog mentaliteta, ekonomske inicijative u Mentawaiju općenito kontroliraju poduzetnici izvana kao što su Minang, Batak, Nias i Java koji drže plantaže, trgovinu i druge poslove. Duboki kontakt i simbioza s prirodom elementi su koji pogoduju prisutnosti katoličke vjere. U usporedbi sa Sumatrom, gdje općenito prevladava radikalniji i tradicionalniji islam, na ovom području nema natjecanja između kršćanstva i islama, nego suživot, razumijevanje i razmjena. U uzvodnom selu ove regije – Matotonanu između 1970-ih i 1980-ih većina lokalnog stanovništva prešla je na islam. U nekim područjima kao što je Sarereiket neke katoličke obitelji također su prešle na islam, ali tijekom Punena (tradicionalnih festivala) ili drugih prigoda, pridružuju se kršćanima i također jedu meso koje je u islamu zabranjeno. Lokalni Mentawai koriste meso u gotovo svim tradicionalnim ceremonijama“, govori misionar o situaciji u lokalnim zajednicama.

Trenutačno postoji samo 65 katoličkih obitelji u postaji Matotonan uz oko 300 muslimanskih.

Dijalog kroz umjetnost

Tako se prisjeća jedne zgode kada se katolički student iz lokalne obitelji htio obratiti na islam. „To je izazvalo nelagodu među njegovim roditeljima, vjernicima i članovima Općinskog vijeća misijske postaje Matotonan, te su izrazili veliko razočarenje. Dva puta sam posjetio njegova oca da ga uvjerim i umirim. Sloboda je prvi Božji dar koji će odrediti dobro za svoga sina. U regiji Mentawai katehetsko obrazovanje je prioritet. Osobito sam uvidio da je važno govoriti o otajstvu Kristova križa i obznanjivati ​​ga ljudima“, priča župnik koji ima i umjetničku crtu, te je nastojao naslikati 14 postaja križnog puta na drvenim pločama koje su izradili stanovnici Matotonana. „Kako bih dovršio 14 slika, ostao sam i živio s ljudima na ovoj postaji četiri dana. Dok sam slikao na trijemu župne kuće, dogodilo se mnogo zanimljivih stvari. Naši su se vjernici zaustavljali kako bi pogledali sliku i promatrali moj rad. Čak su i muslimanska djeca i mladi zastajali da vide lik Isusa, Mesije. Umjetnička djela su stoga prilika, u većinski muslimanskom selu, za lokalno stanovništvo da bude otvoreno i od povjerenja svojoj muslimanskoj braći i sestrama kako bi stupili u dijalog“, kazuje župnik o stanovnicima regije Sagulubbe, koje je moguće posjetiti samo dva do četiri puta godišnje, između siječnja i travnja ili između listopada i prosinca. „Posjeti postajama mogući su samo izvan sezone uragana, koja je obično od početka lipnja do kraja rujna. Ljudi su žedni euharistije i raduju joj se s velikim žarom“, naglašava misionar.

Kako bi ujedinio ljude Mentawaija u duhovnom zajedništvu, svećenik će što prije slaviti misu u pastoralnom centru u Sagulubbeu, na kojoj će sudjelovati i predstavnici vijeća iz drugih šest postaja. U regiji Sagulubbe da bi se došlo do jedne od sedam misijskih postaja, mora se prijeći strma staza, dostupna samo pješice, na strani skliske stijene. Širina staze je samo 40-ak cm. „U međuvremenu, lijevo od litice je brz i lijep vodopad. Ako ne budemo oprezni, ako hodamo po skliskoj stijeni, možemo pasti i utopiti se. Iako je hodanje gore-dolje po dolinama i liticama prilično naporno, u sat vremena može se doći do kapele Svete Lucije u postaji Mappinang“, opisuje župnik.

Jačati i kulturu

Svećenik pozdravlja ljude koji se okupljaju u sumrak prije početka mise kako bi primili sakrament ispovijedi. „Njihovi glasovi koji pjevaju i slave Boga za mene su najveći dar i nagrada. Misionarski rad donosi plodove“, ističe. Časopis Padangbiskupije Vita navodi: „Može li se vidjeti rast katoličke zajednice na otocima Mentawai unutar Biskupije Padang? Odgovor je potvrdan. Broj vjernika i župa na otocima nastavlja rasti. Misijama u otočju Mentawai lokalna Crkva u Padangu doista je pružila dosta pozornosti. Otkako su misiju na otocima Mentawai osnovali prvi ksaverski misionari, postojala je vrijedna pastoralna skrb za potporu postajama, župama, ustanovama i školama. Građanska pokrajina Zapadna Sumatra učinila je regiju Mentawai jednim od svojih okruga (‘Namjesništvo otoka Mentawai’), od tada su se promjene dogodile u svim područjima uključujući društveno-religijsko područje.“

Osim katoličke misije Mentawai otočje također je misijsko odredište za protestante i muslimane. Modernizacija je uzela maha. Lokalno stanovništvo polako se transformira iz nomadske zajednice u zajednicu koja se bavi poljoprivredom i nastanjuje područje. Djeca ovdje imaju i srednjoškolsko obrazovanje. Mladi nastavljaju studije i odlaze na sveučilišta izvan Zapadne Sumatre.

Međutim, modernizacija uzrokuje da lokalna mladež napušta svoje kulturne korijene. Više ih zanimaju kulture koje dolaze izvana. Časopis stoga izražava veliku zabrinutost da bi kultura domorodačkog naroda Mentawai mogla biti sve više potkopana promjenama. „U tom kontekstu Katolička Crkva jača zajednicu Mentawai, ne samo s kulturnog i vjerskog gledišta, nego i u kulturnom i društveno-ekonomskom razvoju, osobito kroz obrazovanje koje širi vidike mlađih generacija. Katolička će se Crkva i dalje zalagati za pastoral i razvoj zajednice Mentawai, posebice za obrazovanje djece, adolescenata i mladih, primjerice davanjem stipendija za studij na glavnom sveučilištu otoka Jave“, stoji u časopisu.

Inače, Biskupija Padang nalazi se u središnjem dijelu Sumatre i pokriva područje s ukupno oko 12 milijuna stanovnika, uključujući oko 130 000 katolika. Među 29 župa postoje i takozvane „otočne“ župe na otočju Mentawai u Indijskom oceanu, 150 km zapadno od Sumatre.