Tema “duhovne borbe” provlači se kroz Sveto pismo, a također je dio učenja Tradicije i Učiteljstva. Kako kaže Katekizam Katoličke Crkve:

“Krštenje, dajući život Kristove milosti, briše istočni grijeh i vraća čovjeka natrag k Bogu, ali posljedice po narav, oslabljenu i zlu sklonu, ustrajavaju u čovjeku i pozivaju ga na duhovni boj.” (KKC, 405)

Tri neprijatelja

Jednostavno definirana, “duhovna borba” je borba protiv zla, s ciljem postizanja svetosti u ovom svijetu i življenja ovdje dolje i na onom svijetu u stanju blaženstva s Bogom. Ova bitka se vodi protiv “ljutih neprijatelja”, kako je rekao fra. Lorenzo Scupoli, autor poznatog djela iz 16. stoljeća “Duhovna borba”, koje je nekoliko stoljeća bilo klasik kršćanske književnosti.

Ovi neprijatelji su: Sotona, anđeo koji se suprotstavio Bogu i još uvijek želi odvući sve ljude u patnju i pakao; svijet (u smislu stvarnosti organizirane na način neprijateljski prema Bogu); i konačno, “tijelo”, piše Aleteia.

Da bismo u potpunosti razumjeli značenje ovog trećeg neprijatelja, trebamo ga razlikovati od “tijela” i u njemu vidjeti, po riječima vlč. Pascal Ide, “našu ranjenu i grješnu krhkost ili našu ‘sjenu’.”

Sudbina svih svetih

Cilj duhovne borbe je duhovni rast u ljubavi, življa ljubav i dublje jedinstvo s Bogom. Svi su se sveci borili i dobili ovu bitku, uključujući, na primjer, svetu Tereziju iz Lisieuxa. Neki bi ljudi mogli pogrešno pomisliti da je učiteljica “malog puta duhovnog djetinjstva” možda bila pošteđena takvih bitaka. Pa ipak, u Priči o duši, ona pripovijeda kako je vodila svakodnevnu bitku protiv svoje ljubavi prema sebi. Prinosila je male žrtve i pokore koje su drugima bile nevidljive, ali su nju skupo koštale.

Pjesnički je rekla da je kroz sve svoje male borbe “bacala cvijeće” Isusu, svojoj jedinoj ljubavi, a zauzvrat od njega dobivala obraćenje grešnika.

Ratnički mentalitet

Ovih dana, da imamo trenere duhovnog ratovanja, prvo bi nam rekli da razvijemo ratnički mentalitet! Da bismo bili dobar ratnik, trebamo imati pravu sposobnost razlučivanja. Trebamo moliti Duha Svetoga da rasvijetli naša srca kako bismo mogli bolje razlučiti svoje zle sklonosti od dobrih (i potonje preobraziti u dobre svakodnevne navike). Prije nego se borimo protiv grijeha naših bližnjih, borimo se najprije protiv svojih vlastitih, s poniznošću. Borba dok arogantno vjerujemo da smo bolji od drugih imala bi učinak udaljavanja od Boga.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Također moramo paziti da ne izaberemo krivog protivnika. Ne borimo se protiv ljudi, čak ni protiv sebe, nego protiv zlih duhova i vlastitog grijeha (Efežanima 6,12). To podrazumijeva vjerovanje u postojanje đavla (koji nas želi razdvojiti) i svijest o njegovom djelovanju koje teži „propasti duša“, kako nas uči papa Lav XIII. u svojoj molitvi svetom Mihaelu arkanđelu, a papa Franjo nas često podsjeća na to.

Razmatranje Gospodinova života i muke kroz krunicu također je moćno sredstvo za obranu od grijeha i zala našega života, kao i ratova i drugih katastrofa.

Otac Lorenzo Scupoli podsjeća nas na strategiju Zloga: zaslijepiti nas da ne prepoznamo svoje grješno stanje; da nas navikne na naše zle sklonosti; i učiniti da redovito padamo u isti grijeh pa čak i veći umnožavanjem opasnih prilika u odnosu na ono što su naše najveće slabosti.

Rat protiv egoizma

Zatim, moramo objaviti kontinuirani rat našem egoizmu. Jedan mali način da to učinimo je da drugima damo prednost: to može biti nešto tako trivijalno kao što je biti zadnji koji će si poslužiti komadom deserta ili zadnji koji će dati svoje mišljenje.

O moj Stvoritelju i moj Otkupitelju, izbavi me od mojih neprijatelja, u čast tvoje muke i tvoje neizrecive dobrote.

Otac Scupoli nam daje originalan savjet: po njegovom mišljenju, najbolje je usredotočiti se na samo jednu vrlinu koju treba stjecati. “Potrebna je samo jedna vrlina čvrsto usidrena u našem srcu da bi ubrzo privukla sve ostale.” Od tada nadalje, moramo iskoristiti svaku priliku da prakticiramo ovu vrlinu tijekom dana, a da nas ne iznenade nedaće koje će nam sigurno doći.

Na primjer, ako smo skloni ogovaranju, možemo odmah ujutro zamoliti Boga za snagu da se odupremo iskušenju ogovaranja tijekom dana. Možemo odlučiti da ćemo dobrovoljno o nekome govoriti dobro prije no što padne noć. Svi ovi napori omogućuju nam da razvijemo vrlinu suprotnu od ogovaranja, a to je govoriti dobro o drugima i činiti im dobro.
Konačni ključ za razvoj ratničkog mentaliteta je prihvaćanje svakodnevne borbe, djelovanje s odlučnošću i ustrajnošću. Potrebna je jaka volja, hrabrost i upornost. Ukratko, uključivanje u duhovno ratovanje pretpostavlja volju za time.

Molitva je naš prvi alat

Prvo oruđe u duhovnoj borbi je molitva, da ostanemo ujedinjeni s Bogom. Sam Katekizam Katoličke Crkve prikazuje to kao borbu: “Protiv nas samih i protiv lukavstava napasnika koji čini sve da čovjeka odvrati od molitve, od jedinstva s Bogom” (KKC, 2725).

Kratka molitva koju je predložio vlč. Scupoli kada se duhovno borimo protiv zla je: “O moj Stvoritelju i moj Otkupitelju, izbavi me od mojih neprijatelja, u čast tvoje muke i tvoje neizrecive dobrote.” Možemo također izmoliti Oče naš (pri čemu molimo Boga da nas “izbavi od zla”), zazivati imena Isusa i Marije, moliti se svom anđelu čuvaru ili svecima – posebno arkanđelu svetom Mihaelu – ili Djevici Mariji (s ovom molitvom koju je potvrdio sveti Pio X., posebno posvećenoj duhovnoj borbi).

Razmatranje Gospodinova života i muke kroz krunicu također je moćno sredstvo za obranu od grijeha i zala našega života, kao i ratova i drugih katastrofa.

Sveto pismo

Jedna metoda koju je koristio sam Isus sastoji se od doslovnog citiranja odlomka iz Svetog pisma kao odgovora na iskušenje koje nam dolazi na put (Mt, 4,1-11). Na primjer, ako smo često iskušavani nečistoćom, možemo naučiti napamet sljedeći stih i izgovoriti ga svim srcem kada dođe do iskušenja: “Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost” (1. Solunjanima 4,7).

Post

Post/ Foto: Unsplash

Potpuni post, ili post na kruhu i vodi, još je jedan moćan alat u kombinaciji s molitvom. Međutim,  Scupoli vidi tjelesni asketizam kao drugorazredni u odnosu na prakse koje smatra još važnijim: strpljivost u kušnjama, spremnost da se dobrim vrati za zlo i mrtvljenje samoljublja.

Sakramenti i sakramentali

Nezaobilazni su i sakramenti pomirenja i euharistije, a na drugom mjestu uporaba sakramenata (blagoslovljeni predmeti poput karmelskog škapulara, čudotvorne i benediktovske medaljice, sveta voda itd.). Zatim se borimo protiv naših “neprijatelja” u društvu samog Isusa Krista. Ako ne možemo svaki dan uživati u sakramentalnoj pričesti, vlč. Scupoli nas poziva barem na duhovno zajedništvo. Evo jednostavne formule:

Isuse moj, vjerujem da si prisutan u Presvetom Sakramentu. Volim te iznad svega i želim te primiti u svoju dušu. Budući da Te sada ne mogu sakramentalno primiti, dođi barem duhovno u moje srce. Grlim Te kao da si već tu i potpuno se sjedinjujem s Tobom. Nikada ne dopusti da budem odvojen od Tebe. Amen.

Ispit savjesti

Na kraju dana, ispit savjesti je preporučena za držanje zla podalje od naših života. To je jednostavna vježba: Odvojimo nekoliko trenutaka da sagledamo kako je Bog djelovao u našim životima toga dana, milosti i pozive koje je dao, itd. Također gledamo na greške koje smo počinili tijekom dana i promatramo kontekst u koju smo zapali. Zatim molimo Boga za oprost, govoreći mu o našoj snažnoj želji da ga više ne uvrijedimo i da steknemo krepost suprotnu zlu koje smo počinili.

Prihvaćajući svakodnevnu borbu protiv zla, ponovno potvrđujemo svoju želju za sjedinjenjem s Bogom, svoju predanost Isusu Kristu, našem Kralju, i naše odricanje od Sotone. Rezultat je duboka radost – ne površna radost svijeta, već radost Djevice Marije, koja, smrskavši sotoninu glavu, zauvijek pjeva svoj Magnificat!