Domagoj Pejić novinar je vjerske redakcije Hrvatskog katoličkog radija i poznati putopisac. Nedavno je bio i dobitnik Nagrade za životno djelo HURiN, Hrvatske udruge radijskih nakladnika, što je i bio povod gostovanja u emisiji.

Povezanost s Ivanom Pavlom II.

Govoreći o Ivanu Pavlu II. te utjecaju njegova primjera, gost emisije istaknuo je da se radi o osobi koja je iza sebe ostavila smjerokaz koji poručuje da se ne treba bojati. “Sa svojih 9 godina ostao je bez majke, u dobi od 21. godine bez oca, živio je u vremenima teških progona i nacizma. Meni i svima ostalima pokazao je da svatko odabire svoj životni put.”

Pojašnjavajući razlog zbog kojeg je na poseban način zavolio Papu, prisjetio se trenutka u kojem je saznao da je izabran novi Papa. “Bila je večer, a moj župnik mi je rekao da je za Papu izabran Poljak”, istaknuo je. “Posebno je volio nas, Hrvate, a zadnjih godina, kada sam vidio koliko mu je teško, pomislio sam: ‘Bože, tuci po meni, ali neka njega manje boli’.

Meni i svima ostalima pokazao je da svatko odabire svoj životni put.

Odgovarajući na pitanje što posebno moli Ivana Pavla II., sugovornik je objasnio da ga ne traži ništa te da mu se jedino pri svakom dolasku u njegovo svetište obrati riječima “Prijatelju, ja sam ti došao i izručujem ti nakane svih ljudi koji su me zamolili za molitvu i tvoje posredništvo.”

Iskustvo vjere

“Nikada se u životu nisam bojao smrti, a Boga nikada nisam molio da me mimoiđu križevi, već da imam snage za njih.” Odgovorivši na pitanje “Tko je Bog za mene”, ustvrdio je da je to Onaj koji ga drži u dlanu svoje ruke, što mu ulijeva sigurnost.

Posebno je volio nas, Hrvate, a zadnjih godina, kada sam vidio koliko mu je teško, pomislio sam: ‘Bože, tuci po meni, ali neka njega manje boli’.

Prisjetivši se svojih prvih koraka u vjeri, Domagoj je objasnio da je njegova majka bila domaćica, a otac radnik na željeznici. Roditelji su mu usadili svo znanje koje su imali, ali su ga uz to slali na župni vjeronauk, budući da je vjeronauk tada nije bio u školskom kurikulumu. Veliki trag na njega je ostavio i župnik Franjo Udovičić

“Voljeli smo Crkvu, ali mislim da je tada bila i posebna pripadnost Crkvi. Tada nije bilo društvenih mreža i raznih radio emisija. Imali smo Crkvu, vjeronauk i  Mali koncil”, prisjetio se.

Sa slušateljima emisije, Pejić je podijelio kako je za vrijeme studentskih dana u Osijeku bio član molitvene zajednice, ali i trenutak kada je saznao da je Ivan Šaško imenovan pomoćnim zagrebačkim biskupom. “Mons. Šaško za mene nije samo biskup, bili smo zajedno na godini i ostao mi je u dragoj uspomeni”, istaknuo je.

Prijatelju, ja sam ti došao i izručujem ti nakane svih ljudi koji su me zamolili za molitvu i tvoje posredništvo.

“Kada je imenovan za biskupa rekao sam mu: Nisam te dugo vidio, ali sam nedavno molio za tebe.”

Budući da u njegovom životu posebnu ulogu ima Ivan Pavao II., novinar naše redakcije često putuje u Poljsku i posjećuje poznata svetišta, a posebno ona mjesta povezana sa Ivanom Pavlom II. Posebno mu je draga crkva sv. Nikole u Krakowu, gdje je krštena majka dragog mu Pape, kao i mnogi brojni velikani poljske povijesti.

Kada sam pješice krenuo u Rim, rekao sam: ‘Bože, ne znam je li to tvoja volja, ali molim te da postane’, naravno – šaleći se.

Životne teškoće

Govoreći o stvarnostima s kojima mu se teško suočiti u vjerskom pogledu, istaknuo je kako ga ponekad muči činjenica kako je njemu mnogo toga dano, dok drugima nije. “Bog mi je sve dao: roditelje, prijatelje, euharistiju, ali i vjeru u Njega. Netko to nema, postoje oni koji ga ne poznaju, što više – postoje ljudi koji za Krista nikada neće niti čuti.” Nastavio je i na tom tragu dodao kako je blag prema osobama koje nikada nisu čule za Krista.

Voljeli smo Crkvu, ali mislim da je tada bila i posebna pripadnost Crkvi. Tada nije bilo društvenih mreža i raznih radio emisija. Imali smo Crkvu, vjeronauk i  Mali koncil.

Osim te stvarnosti, prisjetio se i trenutka kada su mu preminuli roditelji. “Kada sam pokapao oca i majku bio sam tužan”, naglasio je. “Ipak, to nije bila klasična tuga, znao sam da su na sigurnom i da im je dobro”, naglasio je.

“Uvjeren sam da se Bog smješka dok mi planiramo svoje životne planove”, istaknuo je navodeći primjer svog hodočašća u Rim. “Kada sam pješice krenuo u Rim, rekao sam: ‘Bože, ne znam je li to tvoja volja, ali molim te da postane’, naravno – šaleći se.”

Emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje.