Nakon Općih načela za obnovu i njegovanje svete liturgije te poglavlja O presvetom otajstvu Euharistije, Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium progovara u trećem poglavlju o Ostalim sakramentima i blagoslovinama.
Kako ispravno razumijevati blagoslove? Na to nam pitanje odgovara vlč. Tomislav Hačko, a stoji na stranici Zagrebačke nadbiskupije.
I dok su „sakramenti su usmjereni na posvećenje ljudi, na izgradnju Kristova Tijela te napokon na iskazivanje štovanja Bogu“, blagoslovine je ustanovila sveta Majka Crkva, a prepoznaje ih kao „svete znakove kojima se – u izvjesnom oponašanju sakramenata – označuju i na prošnju Crkve postižu poglavito duhovni učinci. Po njima se ljudi pripremaju za primanje glavnoga učinka sakramenata i posvećuju se razne okolnosti života“ (usp. SC, br. 59-60).
Dalje Crkva nastavlja učenje o blagoslovinama:
„Stoga liturgija sakramenata i blagoslovina postiže to da dobro pripremljenim vjernicima gotovo svaki događaj života bude posvećen božanskom milošću koja proistječe iz vazmenoga otajstva muke, smrti i uskrsnuća Kristova; odatle svi sakramenti i blagoslovine izvode svoju moć te gotovo nema nijedne čestite uporabe materijalnih dobara koja se ne bi mogla usmjeriti prema svrsi čovjekova posvećenja i podavanja hvale Bogu“ (SC, br. 61).
Šire i detaljnije učenje o blagoslovima Crkva je izložila u Rimskom obredniku za blagoslove, pod naslovom „Opće prethodne napomene“. Dopuštenjem izdavačke kuće „Kršćanska sadašnjost“, mogu se pročitati i preuzeti na ovoj poveznici.