Sotoni je kraj. (Mt 3, 26)

Liturgija dana (22. siječnja):

Prvo čitanje:

2Sam 5,1-7.10

Ti ćeš pasti moj izraelski narod.

U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Eno, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Još prije, dok još Saul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ‘Ti ćeš pasti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina. U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom.
David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poručiše Davidu: »Nećeš ući ovamo! Slijepci će te i kljasti odbiti.« (To je imalo značiti: David neće ući ovamo). Ipak David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad.
David je postajao sve silniji, jer Gospodin, Bog nad Vojskama, bijaše s njim.

Psalam:

89,20-22.25-26

Vjernost moja i dobrota bit će s njime.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh.«

»Nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja ga mišica krijepi.«

»Vjernost moja i dobrota bit će s njime,
i u mome imenu rast će mu snaga.
Pružit ću njegovu ruku nad more,
do Rijeke desnicu njegovu.«

Evanđelje:

Mk 3,22-30

U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.«
»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral