Promatrajući današnje društvo i vrijednosti koje su na cijeni, a među kojima nema mjesta za vjeru i Boga, često se pitam – što je tomu uzrok?

Jesu li zahtjevi vjere i morala preteški za današnjeg čovjeka? Ograničavaju li u prevelikoj mjeri čovjekovu slobodu koja je danas predstavljena kao apsolut? Je li danas lakše živjeti bez Boga, nego s njime?

Ovo posljednje pitanje u meni stvara nemir i nerazumijevanje. Kako to može biti?!

Kod velikog broja mladih uočavam bezbrižnost i hedonizam kao temeljna načela življenja. “Ono što me zabavlja i stvara mi užitak, prihvaćam, a što zahtjeva određeni napor i žrtvu odbijam.” Dok na prvu takav životni stil koji zrači bezbrižnošću i nepredvidljivošću može biti privlačan, smatram da je u suštini problematičan. Mladima nedostaju čvrsti temelji, vrijednosti koje će im dati određenu sigurnost i stabilnost u teškim trenutcima.

Mladima nedostaju čvrsti temelji, vrijednosti koje će im dati određenu sigurnost i stabilnost u teškim trenutcima.

Sve je dobro dok život teče glatko, ali – “Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.” (Mt 7,27)

U neočekivanim životnim situacijama, potrebni su nam sigurni oslonci i mjerila koja u promjenjivosti i prolaznosti svijeta ostaju uvijek ista.

Krist je taj glavni oslonac i mjerilo. Mi sami ne možemo biti mjerila jer bi onda bilo mjerila koliko je i ljudi na kugli zemaljskoj.

Krist je taj glavni oslonac i mjerilo.

Iako nam se nekad čini da nas Isus svojim zahtjevima ograničava ili uskraćuje zabavu i užitak, on je taj koji nam želi dati istinsku slobodu. Želi nas osloboditi od navezanosti na zemaljske užitke da bismo uvijek bili usmjereni na o onaj vječni užitak – zajedništvo s Bogom i gledanje njega u vječnosti.

Ne želim reći da su zemaljski užitci samo po sebi loši i grešni, ali nisu svrha samima sebi. Bog nas je stvorio kao tjelesna bića te je i sam uzeo ljudsko tijelo i tijelom uskrsnuo, ali određeni tjelesni užitci imaju svoj kontekst, npr. užitak spolnog čina svoje mjesto ima u bračnom zajedništvu i vrhunac je ljubavi između muškarca i žene. Mogućnost da iskusimo različite užitke za zemaljskoga života je dar kojim bismo se trebali služiti s određenom odgovornošću i zahvalnošću prema Darivatelju.

Ne želim reći da su zemaljski užitci samo po sebi loši i grešni, ali nisu svrha samima sebi.

Odgajajmo naše mlade da žive s tom odgovornošću i zahvalnošću – ne da ne čine nešto jer je grijeh i, ako to učine, ići će u pakao, nego da očuvaju istinsku slobodu djece Božje koju nam je Krist omogućio.

Budući da je Gospodin taj koji nam daje istinsku slobodu, smatram nemogućim da je lakše živjeti bez Boga nego s njime. Život bez Boga život je prividne bezgranične slobode i bezbrižnosti iza koje se ustvari krije zarobljenost u navezanosti na površne užitke svijeta i ispraznost.