Nakon pucanja petardi, bučne glazbe i veselja u noći dočeka Nove godine sve veseli mir prvoga dana u njoj. Oni koji su prethodnu noć slavili i dočekivali Novu godinu sada se odmaraju i trijezne. Čudan se mir i tišina pojave na ulicama sela i gradova nakon što i zadnji dočekivač Nove godine legne u krevet i odmori se od zabave lude noći. Stoga za kršćane novogodišnje jutro, kad prestane buka i galama, pucnjava i jurnjava, predstavlja jutro olakšanja i ulazak u mir normalnog tijeka života koji ih očekuje u danima slijedeće godine.

Umjesto silom i nasiljem, mir se ostvaruje blagonaklonošću. Rođenjem Isusovim objavljuje se kako nasilna vlast i vladanje ne donosi mir. Tek brižan, dobrovoljan i bratski pristup ljudima i svim stvorenjima uspostavlja mir svijeta.

Na poseban način to osjećaju i za to mole kršćani, vjernici, a i drugi ljudi dobre volje. Stoga je prva molitva upućena Gospodinu na prvi dan u novoj godini molitva za mir. Zajedno s Marijom Bogorodicom slušamo pjesmu anđela: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14). Za nas kršćane dolazak mira prvi je navještaj radosne vijesti – Evanđelja.

Povijesno vrijeme u kojem se dogodilo rođenje Isusa Krista vrijeme je mira i blagostanja. „Pax Romana“ – rimski mir – vladao je za vrijeme cezara Augusta u svim pokrajinama Rimskog Carstva. Gotovo po čitavom tada poznatom svijetu nakon dugo godina nemira i ratnih sukoba zavladao je mir. Cezar August uspio je pokoriti sve narode na svom teritoriju. Naredio je čak i popis stanovništva, što predstavlja najviši oblik uspostave vlasti. Cezar popisuje svoje vlasništvo i pokazuje tko nad narodom ima najvišu moć. Narodi su popisani. Pokoreni. Izgubili su slobodu. Protiv svoje volje nalazili su se pod vlašću Rima. Augustova vojska i on sam na čelu carstva vladali su cijelim svijetom, svim ljudima. Nitko se više nije usudio suprotstaviti se. Nije više bilo ratova. Vladao je mir. 

Čudan se mir i tišina pojave na ulicama sela i gradova nakon što i zadnji dočekivač Nove godine legne u krevet i odmori se od zabave lude noći. Stoga za kršćane novogodišnje jutro, kad prestane buka i galama, pucnjava i jurnjava, predstavlja jutro olakšanja i ulazak u mir normalnog tijeka života koji ih očekuje u danima slijedeće godine.

U tom ozračju mira, što je posljedica moći carske vlasti koja je silom i moći umirila sve narode svijeta, dolazi do Isusova rođenja. Prvi navještaj o Isusovu dolasku upućen je pastirima. U ono vrijeme bijahu to ljudi izvan zakona. Bez prebivališta i podrijetla. Njih se nije moglo popisati, niti im se odrediti državljanstvo. Tim i takvim ljudima naviješta se slava Božja i uspostava Božjeg mira. K tome ih se naziva miljenicima Božjim. U ozračju carskog mira ovakav je navještaj u najmanju ruku revolucionaran. Carskom miru koji proizlazi iz sile i straha kao alternativa se stavlja mir kao posljedica dobrovoljne poslušnosti pastira. U navještaju anđela krije se cjelokupna promjena poimanja vlasti i vladanja. Umjesto silom i nasiljem, mir se ostvaruje blagonaklonošću. Rođenjem Isusovim objavljuje se kako nasilna vlast i vladanje ne donosi mir. Tek brižan, dobrovoljan i bratski pristup ljudima i svim stvorenjima uspostavlja mir svijeta.

Čudno je kao su upravo pastiri, čuvši tu radosnu vijest, razumjeli njezinu bit, shvatili ju i prihvatili kao svoju. Pastiri su ljudi koji nisu stanovali u gradovima, već boravili na poljima. Živjeli su u uskoj vezi s prirodom i njezinim promjenama. Naučili su poštivati Stvoritelja prirode, zemlje i pašnjaka od kojih su živjeli oni i njihova stada. Živjeti u skladu s zakonima i pravilima koja je Stvoritelj udahnuo u prirodu, u zemlju, u stvorenja, u životinje i biljke, zahtijeva velik stupanj pozornosti, osjetljivosti, brige i suosjećanja. Vlast i prisila u okolnostima života u ovisnosti o prirodi nepostojeća je kategorija razmišljanja i življenja. Briga, privrženost i naklonost u tom su svijetu najbolji način postupanja kako prema stvorenjima tako i među ljudima. Zato pastiri dobro razumiju Božju blagonaklonost i sadržaj njegova mira što se nudi onima koji pristaju uz njegovu slavu objavljenu u proglasu anđela prigodom rođenja Božjeg Sina Isusa Krista.  

Čudno je kao su upravo pastiri, čuvši tu radosnu vijest, razumjeli njezinu bit, shvatili ju i prihvatili kao svoju. Pastiri su ljudi koji nisu stanovali u gradovima, već boravili na poljima.

Ako čovjek nije u miru s Bogom, ni sama Zemlja nije u miru. Mir u svijetu ne može postojati ako nema mira između čovjeka i svih stvorenja. Svaki oblik iskorištavanja i sebične upotrebe stvorenih bića, biljaka, životinja, zemaljskih bogatstava, plodnoga tla, unosi u čitav svijet nemir i nespokoj. Nasilno ponašanje prema prirodi izvor je nasilja prema ljudima. Uništenje je to blagonaklonosti i dobrovoljnosti na kojima jedino može počivati mir u svijetu i među ljudima. 

Živjeti u skladu s zakonima i pravilima koja je Stvoritelj udahnuo u prirodu, u zemlju, u stvorenja, u životinje i biljke, zahtijeva velik stupanj pozornosti, osjetljivosti, brige i suosjećanja.

Poput pastira, i mi od danas postavimo temelje mira u svom životu. Pobrinimo se ne samo za sebe, nego i za prirodu u kojoj živimo. Pravila života koja će donijeti pravi mir ljudima i stvorenjima ne može propisati nikakva vlast niti odrediti ikoji zakon. Pravila života i ponašanja koja donose mir i rode blagostanjem plod su blagonaklonosti, pastirske brižnosti i suosjećanja. U nadi da će nakon dugotrajnog „tulumarenja“ doći vrijeme otrežnjenja i ponovno zavladati mir među ljudima sa zemljom i svim stvorenjima, neka vam bude sretna i blagoslovljena nova godina!