Toliko puta sam čula Isusovu prispodobu o milosrdnom ocu, činila mi se poput jedne lijepe pričice u kojoj otac neizmjerno ljubi i oprašta. Olako sam prelazila preko tih redaka dok se jednom nisam pronašla u slici starijeg sina. Sve dok nisam shvatila da ‘sindrom‘ starijeg sina živim u svom srcu riječi iz te prispodobe mi osobno ništa nisu značile. Što se dogodilo nakon tog otkrića saznajte u nastavku.

Služenje iz potrebe

Ljudi često svjedoče o svojim iznenadnim obratima u žvotu, trenucima kada ih je Gospodin dotaknuo i promijenio njihov smjer. Sjećanje na Boga vežem uz svoja prva sjećanja i zaista mogu reći da zajedno hodimo od prvog dana. Ponekad sam zastajkivala u tom hodu, gubila ga iz vida, ali me je On uvijek iznova vraćao. Nije odustajao od mene. Iako nemam neko ‘veliko‘ svjedočanstvo imam svjedočanstvo našeg odnosa od početka.

Uvijek sam bila negdje tu, čitala, pjevala u zboru, volontirala u raznim skupinama, ali ne znam koliko je u svemu tome bilo moje srce. S vremenom sam shvatila da me služenje iscrpljuje, da ne donosi više žara, nego prerasta u jedno gunđanje, frustraciju i zamjeranje. Gledala bih ljude oko sebe koji bi se tek obratili i činilo mi se da im je Gospodin ‘naklonjeniji‘, činilo mi se da im bolje ide, činilo mi se da sve što zaištu od Gospodina da im odmah podari. U tom svemu prepoznala sam jednu osobu o kojoj sam čitala, a nikada o njoj nisam dublje razmišljala, prepoznala sam  u sebi onog starijeg sina.

Gledala bih ljude oko sebe koji bi se tek obratili i činilo mi se da im je Gospodin ‘naklonjeniji‘, činilo mi se da im bolje ide, činilo mi se da sve što zaištu od Gospodina da im odmah podari.

A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: `Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: `Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je.` Lk 15, 29-31

Po prvi puta pronašala sam se u tom retku iz Lukinog evanđelja, pronašla sam u istom prigovaranju Ocu kao što stariji sin prigovara.

Shvatila sam da je moje služenje iz ljubavi preraslo u služenje iz koristi, u služenje iz očekivanja, pa usudila bih se reći u služenje da se svidim Gospodinu, da ga time kupim. Nije bilo lako to priznati sebi, a onda i Gospodinu. On ionako poznaje moje srce, ali čekao je da mu sama dođem s tim, da mu sama priznam kako živim ulogu starijeg sina. Po prvi puta pronašala sam se u tom retku iz Lukinog evanđelja, pronašla sam u istom prigovaranju Ocu kao što mu stariji sin prigovara.

Povlačenje

Nakon toga uslijedilo je povlačenje iz svega kako bih pročistila motive, kako bih iznova susrela se s Ocem. Proces nije lagan ni brz, ali je oslobađajući. Dovodi u istinu. Zamislila sam u srcu kako mi otac govori:`Kćeri, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. Po prvih puta sam spoznala da se Otac raduje i meni koja sam tu duže, koja nije imala neki veliki obrat u životu.

Po prvih puta sam spoznala da se Otac raduje i meni koja sam tu duže, koja nije imala neki veliki obrat u životu.

Povlačenje iz služenja iz potrebe polako me dovelo u služenje iz ljubavi, dovelo me je do istinskog susreta s milosrdnim Ocem. Shvatila sam da Otac šuti u nekim situacijama jer traži moj iskorak, traži moje povjerenje i moje predanje. Šutnjom i neodgovaranjem na molitvu odgajao me, čistio moje motive i na koncu doveo me u istinski susret s Njim.

Proces odgajanja je bolan, ali rađa spoznajom da sve što ima Otac pripada i tebi.

Dragi čitatelju, ako nekad misliš da Gospodin šuti u tvom životu ili da drugima više daje, a tebe zaboravlja, zapitaj se gdje je tvoje srce. Zapitaj se je li te možda kroz to mijenja i uvodi u nešto novo, nešto bolje za tebe. Nemoj se zanositi tuđim svjedočanstvima nego pronađi svjedočanstvo susreta tebe i Njega. Nemoj uspoređivati tko ima ‘bolju‘ i  ‘jaču‘ priču nego pusti da on piše tvoju priču, pusti da on bude tvoj milosrdni Otac. Proces odgajanja je bolan, ali rađa spoznajom da sve što ima Otac pripada i tebi.