“Udomi i ostavi trag ljubavi” projekt je podrške i osnaživanja udomiteljstva za djecu i i odrasle osobe s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije, o kojemu je govorila stručna suradnica iz nadbiskupijskoga Bračnog i obiteljskog savjetovališta Suzana Matošević.

“U radu u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu u Slavonskom Brodu susretala sam se s nekim korisnicima koji su bili udomitelji. Često su imali snažan osjećaj iscrpljenosti, stresa i osjećaj da im treba podrška i netko tko će ih osnažiti, a s nekim obiteljskim problemima udomitelji se nisu mogli sami nositi. Godine 2020. pripremili smo projekt, koji je podupro Renovabis, a veliku podršku imamo i od Zavoda za socijalnu skrb, Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao i župnika koji su nam pomogli u senzibilizaciji vjernika za teme udomiteljstva.

Radionice u Slavonskom Brodu / Foto: Suzana Matošević

“Kad smo uočili potrebe, pokrenuli smo projekt i obilazili župe, govoreći ljudima kako se uključiti i postati udomitelj. Objašnjavali smo da je to vrlo plemenita misija i, prije svega, djelo milosrđa, u kojem se prepoznaje kršćanski vid služenja. To je uočio i naš nadbiskup Hranić, pa je 2018. napisao božićnu čestitku o Isusu koji je bio udomljen. Udomljavanjem osoba u potrebi, bilo djece, bilo odraslih, mi udomljujemo Krista u našim udomiteljskim obiteljima. Dakle, prva faza je bila senzibilizacija javnosti i prikupljanje novih udomitelja.

Međutim, morali smo se prilagoditi pandemiji, pa smo pokrenuli Facebook stranicu ‘Udomi i ostavi trag ljubavi’, gdje smo davali sve potrebne informacije.

Trenutno provodimo drugu fazu projekta, u kojoj od ove godine organiziramo aktivnosti za osnaživanje udomitelja, supervizijske skupine za udomitelje djece, osnaživanje putem Škole tolerancije koju nam vode dvoje stručnih suradnika, aktivnosti za djecu te psihosocijalne radionice”, dodala je Matošević.

Udruga za povezivanje udomitelja

Predsjednica udruge ZIPKA – Udruga udomitelja za djecu i mlade Varaždinske županije Marija Igrec predstavila je svoju udrugu osnovanu 2007. radi osnaživanja i promicanja razvitka udomiteljstva za djecu i mlade: “Udruga je pokrenuta prvenstveno s ciljem međusobnog umrežavanja udomitelja, kako bi dobili prostor gdje mogu međusobno razmijeniti iskustva, jedni drugima pružiti podršku, ali i da udomljena djeca imaju isto prostor i mjesto gdje se mogu naći, razgovarati, provesti vrijeme zajedno i dobiti dodatne sadržaje – sve u cilju što boljeg i kvalitetnijeg udomiteljstva. Vrlo nam je značajna pritom bila pomoć Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece, raznih udrugâ civilnog društva i lokalne zajednice”, istaknula je Igrec.

U Republici Hrvatskoj oko 1280 udomitelja brine za blizu 2400 djece, ali broj udomitelja ipak pada.

Suzana Matošević, Marija Igrec, Verica Kolić i Branimir Gubić / Foto: IKA

Igrec je spomenula dva velika projekta koje udruga trenutno provodi: “Prvi je usmjeren na rad s udomljenom djecom, pa djeci dajemo edukativne i socijalizacijske radionice, imaju mogućnost za mentorstvo mladih, kreativne radionice, kvalitetno provođenje slobodnog vremena, međusobno druženje i upoznavanje i razmjena iskustava. Drugi program “Sa srcem udomiteljstvo” je namijenjen udomiteljskim obiteljima. Kroz njega udomiteljima pružamo grupe podrške i superviziju udomitelja, ali je usmjeren i na promociju udomiteljstva. Naime, sve više se osjeća nedostatak udomiteljskih obitelji i potrebno je promovirati udomiteljstvo kao najbolji oblik skrbi za djecu koja nemaju mogućnost rasti unutar svojih bioloških obitelji.”

Udomila više od dvadesetero djece

Verica Kolić je udomiteljica koja je u 30 godina udomila više od dvadesetero djece: “Izazovi su bili različiti. Uvijek me nosila vjera, kao i to da ono što ne želim da netko mojoj djeci čini, ne bih ni ja nekome. Usmjeravam svu dječicu koja dolaze u naš dom na dobro, pozivam ih da sjednemo i razgovaramo. Svoj toj djecu treba dati najviše ljubavi jer oni su ljubavi jako željni, kao i toga da budu uvaženi – i u društvu i u tvojoj obitelji.”

Kolić je svoje iskustvo zaključila ovim riječima: “Ljubav je najbitnija za život, kako naše obitelji, tako i djece koja su smještena u naše obitelji. I volimo ih takve kakve jesu, s velikim i malim poteškoćama, s njihovim radostima koje u početku ni ne znaju iskazati. Ni tu ljubav ne znaju iskazati i u početku nas krive za sve. Međutim, ad spoznaju našu ljubav, iskrenost i požrtvovnost, jako se promijene, ali i ta djeca nas jako mijenjaju.”

Otvoreni smo i za postojeće i za potencijalne udomitelje. Svakako bih poručila potencijalnim udomiteljima da se ne boje ‘zaplivati’ i da pokušaju.

“Dovoljno je da se udomi i jedno dijete, da se jednom djetetu pruži prilika da mu se promijeni život i da budete tu za njega kada to treba i da mu tako uljepšate djetinjstvo i odrastanje”, zaključila je Igrec.