Tekst prenosimo s portala cnak.ba.

Vozačima (pogotovo onim mlađima) već pomalo idu na živce uvijek iste opomene. „Ne sjedajte za volan umorni. Načinite stanku svakih dva do tri sata vožnje. Držite rastojanje. Poštujte ograničenje brzine. Vežite sigurnosni pojas. Ako piješ, ne vozi. Prilagodite vožnju uvjetima na cesti…“ Mladi bi rekli: „Ovo zvuči kao moja mama. Tko to još ozbiljno shvaća?“ A trebali bismo ozbiljno shvaćati… Itekako bismo trebali… Pitajte samo liječnike na hitnom prijemu

Međutim, kao što mladi ljudi (i ne samo mladi) ne čuju ili ne žele čuti ove opomene, tako nekako „staromodno“ zvuče i Isusove riječi: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ Nakon toga on uspoređuje naš život sa situacijom kada sluge trebaju budni dočekati gospodara u koje god doba noći bane. Veli Isus: „Bijte… da vas (domaćin) ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.“ Neki bi ovo htjeli shvatiti kao zastrašivanje: „Pazi kako živiš, jer nađe li te Bog nespremna, tko zna, možda još ove noći završiš u paklu…“

Rekao bih, poštovani čitatelji, da bi bilo dobro Isusovo upozorenje shvatiti na sličan način kako bismo trebali prihvaćati opomene i upute prometne policije. „Tvojem te dobru učim“, veli Biblija. Čovjeku valja bdjeti da se u njemu ne nastani zlo. Tako, na primjer, valja nam paziti da se, s jedne strane, ne prepuštamo besposličarenju, te, s druge strane, da se ne preopterećujemo poslom do te mjere da zanemarimo svoje ljudske i obiteljske potrebe.

Trebamo paziti da se ne prepustimo grubim riječima, kocki, pretjerivanju u alkoholu i cigaretama. Treba se potruditi da se ne prepustimo ogovaranju, prekapanju po tuđim životima. Trebamo nastojati njegovati obzir, pristojnost, dobrodušnost i dobrohotnost prema ljudima s kojima živimo. Valja se potruditi da ne zanemarimo vlastite roditelje. Trebali bismo više biti sa svojom djecom, a ne prepuštati ih isključivo virtualnim zabavama, koje često nisu nimalo nevine. Poziv na bdjenje označava poziv da čovjek živi sadašnji trenutak. Da ne odgađa.

To uopće ne znači „smrtnu ozbiljnost“. Jednostavno, ako nešto radim, nastojat ću biti usredotočen. Ako s nekim razgovaram, bit ću prisutan. Ako se odmaram, želim biti opušten. Budnost znači živjeti svjesno sadašnji trenutak. Ne odgađati. Ne maštati o onome što će biti sutra ili za godinu dana ili kada odem u mirovinu. Došašće je vrijeme budnosti. Rekao bih da nas Biblija poziva da živimo život svjesno, odgovorno i radosno – danas, u ovome trenutku. A sutra? Veli Isus: „Ne budite zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“