VII. Junak misli samo na dvije žene

Čudan ti se jamačno čini ovaj naslov: “Junak misli samo na dvije žene”. Ne će ti to biti čudno kad ti kažem koje su to dvije žene. To je njegova majka i to je majka buduće njegove djece. Ali kako da misliš na majku svoje buduće djece, kako da joj već sada budeš vjeran kad još i ne misliš možda na ženidbu, a pogotovu ne znaš koju ćeš povesti pred oltar?

Jest, tako mora biti, pa makar te to stajalo i žrtava – a junaštva bez žrtve nema. To od tebe traži sreća tvoje buduće obitelji, ta temeljna osnovica cijeloga društvenoga poretka. Radi svoje buduće obitelji, radi zdravoga društvenoga i narodnoga poretka bezuvjetno trebaš žrtvovati svoje hirove, da se kaniš ljubakanja i prolaznog druženja s djevojkama. To pogotovo traži i tvoj ponos koji ti brani da se odrekneš svog dostojanstva.

Radi svoje buduće obitelji, radi zdravoga društvenoga i narodnoga poretka bezuvjetno trebaš žrtvovati svoje hirove, da se kaniš ljubakanja i prolaznog druženja s djevojkama.

Čuj ispovijest jednoga talijanskoga katolika koji je duboko shvatio veliki poziv što ga čeka da postane ocem kršćanske obitelji:

“Život bukti u meni. Dosad sam se uvijek svladao. Ali sav bi moj napor bio uzaludan da nije pomoći Božje. Ja hoću biti čist jer će doći dan kad će iskra ljubavi zapaliti srce moje ljubavlju za drugo srce, mlado i čisto. Bog hoće da ovomu srcu žrtvujem borbe svoje mladosti. Budem li čist, zaslužit ću da i ono bude čisto i lijepo.

‘Darujem ti srce svoje. Čisto je. Čuvao sam ga neokaljano za tebe, prvu i jedinu ljubav svoju na zemlji!‘”

Moj je ideal: kršćanska ljubav, ne časovita strast, ne lakoumna simpatija, nego duboko čuvstvo, pripravno na žrtve. Koliko puta, kad je u pogibli čisti ljiljan nevinosti moje, mislim na to i svladavam se. Gledam onaj sretni dan kad ću pred oltarom Božjim u svetom zanosu, ali i ponosno reći odabranici srca svoga i drugarici radosti i boli svojih: ‘Darujem ti srce svoje. Čisto je. Čuvao sam ga neokaljano za tebe, prvu i jedinu ljubav svoju na zemlji!‘” (Francesco Olgiati: I nostri giovani e la purezza, Milano 1921., str. 58)

Slično veli glasoviti španjolski književnik Coloma u svom romanu Boy:

“U životu muža samo dvije žene imaju po pravici mjesta: njegova majka i majka njegove djece. Što prelazi preko granica ove dvostruke čiste i svete ljubavi, opasno je lutanje i grješna zabluda.”

Takav poredak hoće Bog i tko se o nj ogriješi, postaje uzrokom strahovitih obiteljskih i društvenih nesreća.

Izvor: Muževni budite