Članak u cijelosti prenosimo s portala Nedjelja.ba.

Na početku ovogodišnje poruke, sazdane od 10 brojeva, papa Franjo podsjeća kako je Svjetski dan siromaha plodonosan znak Očeva milosrđa.

Duhovna oporuka

Naznačio je kako je to događaj koji Crkva postupno ukorjenjuje u svoj pastoral, da bi sve više otkrivala središnji sadržaj evanđelja. „’Ne okreći lica od siromaha’ (Tob 4,7). Te nam riječi pomažu shvatiti bit našeg svjedočenja. Zaustaviti se u dubljem razmišljanju nad Knjigom o Tobiji, malo poznatom ali očaravajućem i mudrošću bogatom tekstu Staroga zavjeta, omogućit će nam bolje proniknuti u sadržaj koji sveti pisac želi prenijeti.

Čini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroči putovima nepravde

Pred nama se odvija prizor iz obiteljskog života: otac, Tobit, pozdravlja sina, Tobiju, koji se sprema na dalek put. Stari Tobit se boji da neće više nikada vidjeti sina i zato mu ostavlja svoju ‘duhovnu oporuku’ (…) Taj čovjek, koji se uvijek uzdao u Gospodina, kao dobar otac želi ostaviti sinu ne toliko neko materijalno dobro, koliko svjedočanstvo o putu kojim treba ići u životu, pa mu kaže: ‘Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Čini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroči putovima nepravde’ (4, 5) (…) Riječi tog starog mudraca ostavljaju nas u čudu. Ne zaboravimo, naime, da je Tobit izgubio vid upravo nakon što je učinio jedno milosrdno djelo“, podsjetio je poglavar Katoličke Crkve.

Prepoznati siromahe

Kazao je kako njegova priča govori i danas. „Kako bi bilo znakovito da na Dan siromaha ta Tobitova briga bude i naša briga, da nakon zajedništva oko euharistijskog stola pozovemo nekog na zajednički nedjeljni ručak. Slavljena bi euharistija zbiljski postala kriterijem zajedništva. Uostalom, ako smo oko oltara Gospodnjeg svjesni da smo svi braća i sestre, koliko bi više to bratstvo bilo vidljivije u dijeljenju blagdanskog objeda s onima koji su lišeni onog najosnovnijeg!

Slavljena bi euharistija zbiljski postala kriterijem zajedništva. Uostalom, ako smo oko oltara Gospodnjeg svjesni da smo svi braća i sestre, koliko bi više to bratstvo bilo vidljivije u dijeljenju blagdanskog objeda s onima koji su lišeni onog najosnovnijeg!

Tobija je učinio kako mu je otac rekao, ali se vratio s viješću da je neki siromah ubijen i ostavljen nasred trga (…) Tobitina sljepoća postat će njegova snaga da prepozna još bolje mnoge oblike siromaštva kojima je bio okružen (…) Tobit u časovima kušnje otkriva vlastito siromaštvo koje ga čini sposobnim prepoznati siromahe (…)

Živimo u povijesnom trenutku koji ne pridonosi posvećivanju pažnje najsiromašnijima. Pozivi na blagostanje su sve glasniji, dok se glasove onih koji grcaju u siromaštvu ušutkava (…) Užurbanost, ta svakodnevna čovjekova suputnica, sprječava nas zastati, pomoći i pobrinuti se za drugoga (…) Zahvalni smo Bogu što ima toliko muškaraca i žena koji se predano posvećuju i dijele ono što imaju sa siromašnima i marginaliziranima“, posvijestio je papa Bergoglio.

Odgovor na konkretne potrebe

Dalje je podsjetio kako je na 60. obljetnicu enciklike Pacem in terris prijeko potrebno dozvati u pamet riječi svetog pape Ivana XXIII.: „Čovjek ima pravo na život, na tjelesnu nepovrjedivost, na sredstva prikladna za častan život; to su naročito hrana, odjeća, stan, počinak, liječenje i, na kraju, nužne službe što ih država ima pružiti pojedincu. Iz toga slijedi da čovjek uživa i pravo da bude zbrinut ako ga zadesi bolest, ako se ozlijedi na poslu i radu, ako obudovi, ako ostari, ako bude prisiljen ostati bez posla i, napokon, ako bude bez ikakve svoje krivnje lišen sredstava svakako potrebnih za život“ (br. 6).

Dijeljenje mora biti odgovor na konkretne potrebe drugoga, a ne oslobađanje od onoga što mi je suvišno

„Koliko je još posla pred nama da te riječi postanu stvarnost, također kroz ozbiljno i učinkovito političko i zakonodavno zalaganje (…) Moramo, nažalost, ponovno konstatirati kako se prethodno opisanim pridodaju novi oblici siromaštva (…) Ne mogu, na poseban način, propustiti spomenuti jednu nevolju koja je svakim danom sve uočljivija, a tiče se svijeta mladih. Koliko je samo frustriranih života pa čak i samoubojstava mladih razočaranih kulturom koja ih dovodi do toga da se osjećaju ‘neispunjenima’ i ‘promašenima’ (…) Neka našu brigu za siromahe uvijek karakterizira evanđeoski realizam. Dijeljenje mora biti odgovor na konkretne potrebe drugoga, a ne oslobađanje od onoga što mi je suvišno (…) Ove se godine obilježava 150. obljetnica rođenja Sv. Terezije od Djeteta Isusa (…) Neka njezina postojana ljubav nadahne naša srca na ovaj Svjetski dan, neka nam pomogne ‘ne okretati lica od siromaha’ i svoj pogled uvijek držati čvrsto uperen u ljudsko i božansko lice Gospodina Isusa Krista“, poručio je Papa.