Sedam je važnih stogodišnjica iz života i apostolskog djelovanja bl. Ivana Merza koje obilježavamo tijekom 2023. godine. Od 7. do 9. studenog navršava se PETA STOGODIŠNJICA – 100 godina kako je bl. Ivan Merz tih dana 1923. g. obavio svoje Duhovne vježbe koje su dale odlučujuće usmjerenje njegovu životu. Naime, 9. studenoga 1923. završio je te, za njega veoma važne, Duhovne vježbe iz kojih su sačuvane njegove dragocjene duhovne bilješke o njegovu posvećenju i predanju Kristu. Prijepis tih bilježaka objavljuje Postulatura bl. Ivana Merza.

Peta stogodišnjica iz života bl. Ivana Merza

BILJEŠKE S DUHOVNIH VJEŽBA

Zagreb, od 7. XI. do 9. XI. 1923.

Svake je godine bl. Ivan Merz još od svojih studentskih dana (Beč, Pariz) obavljao Duhovne vježbe. Iz godine 1923. u njegovu Arhivu sačuvane su njegove bilješke iz tih Duhovnih vježbi koje je obavljao točno prije sto godina, od 7. do 9. studenoga 1923. u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu pod vodstvom svoga duhovnika p. Josipa Vrbaneka. I ove bilješke iz njegovih duhovnih vježba jesu dragocjen dokument kroz koji možemo ući u njegovu dušu i njegov odnos s Bogom. Prema svjedočanstvu p. Josipa Vrbaneka, Ivanova ispovjednika i duhovnoga vođe, Ivan je u ovim Duhovnim vježbama odlučio da neće osnivati vlastitu obitelj i da će ostati u svijetu kao posvećeni laik te raditi za širenje Kristova Kraljevstva. Mjesec dana kasnije, za blagdan Bezgrešnoga začeća 8. XII. 1923. Ivan je položio vječni zavjet čistoće. (Vidi: J. Vrbanek, Vitez Kristov – Ivan Merz, Zagreb, 1943., str. 183.)

7. XI. 1923.

I. razmatranje

Nikakva lumina kod razmatranja.

Molitva Confiteora (Ispovijedam se) vrlo jasna. U njoj se očituje plod razmatranja. Osobito: Quia peccavi nimis cogitatione verbo et opere (jer sagriješih mnogo riječju i djelom).

1. Jer nas je Bog stvorio na svoju slavu. Dao nam je misaoni svijet koji potječe od Njega i mora biti samo produženje Njegova unutarnjeg života. Peccavi (sagriješih): jer kod mene to nije uvijek tako bilo.

2. Jer nas je Bog stvorio na svoju slavu. Naše riječi moraju davati samo svjedočanstvo o Njemu, moraju prenositi Njegov unutarnji život u duše bližnjega. Peccavi (sagriješih) jer…

3. Jer nas je Bog stvorio na svoju slavu. Dao nam je sposobnost stvarati djela koja predočuju njegov unutarnji život i daju takvo svjedočanstvo o Njemu. Peccavi (sagriješih) jer…

Kod Krunice bolje meditiram kada je molitva usmena (još bi bolje mogao razmatrati o njoj kada bi je nekolicina glasno molila).

II. razmatranje

Služit ću Gospodinu Bogu kao korektiv u katoličkim organizacijama jer spoznajem permanentne odstupe od pravih doktrina (Seniorat, Orlovsto, Domagoj). Reprezentant idealizma Katoličke akcije u sjemeništu. Nikakav lumen o sv. Liturgiji.

Sve što mi se učini, dogodi, kao da dolazi od samoga Boga i zato nam ne smije ništa narušiti duševni mir. Uvijek si zamisliti da su samo Gospodin Bog i ja na svijetu.

III. razmatranje

Najbliži, najsigurniji put k cilju – k spasu duše moje. Ostajem li u svijetu kod roditelja, idući u školu i zalazeći u organizacije, pišući po listovima, neće biti u mome životu snažnoga poteza; sve će biti površno. U red da stupim? Skoro je isključeno da bi moje oči još mogle podnijeti intenzivniji studij (moguće bi operacija mogla pomoći). Kako, dakle, sigurno spasiti dušu svoju? Kako životu dati pun sadržaj? Trebalo bi položiti zavjet poslušnosti jednoj grupi, organizaciji, koja je nedvojbeno pod uplivom Duha Svetoga, koja nedvojbeno stvara u svim svojim – glavnim i sporednim, velikim i malim – akcijama Kraljevstvo Božje. To bi mogao biti Katolički pokret kada bi se zagrebački nadbiskup za ovaj brinuo. Ali kako se nigdje ne opaža njegovo zanimanje za Katolički pokret, a jedino njemu bi se mogla zavjetovati poslušnost, to se moram prisloniti uz kakav red koji je po svom internacionalnom karakteru neovisan od hijerarhije, a ipak stvara Kraljevstvo Božje.

8. XI. 1923.

I. razmatranje

Moram češće negoli dosada razmišljati o zloći grijeha i o raznim momentima iz Staroga zavjeta. Tek kada upoznam i osjetim značenje grijeha, znat ću pun ljubavi da zagrlim sv. Križ koji me je oslobodio tako velike, vječne nesreće. – Svladati ljudski obzir da mi ovaj ne pokvari i ono malo časova koje čovjek u svijetu može posvetiti vječnim istinama.

II. razmatranje

Pitao sam Gospodina Boga ne bih li se rado vidio na samrti kao svećenik ili redovnik. Nisam dobio u tome pogledu nikakvog osobitog rasvjetljenja. Posve bih bio sretan kada bih umro u položaju u kojemu jesam, samo me je strah što sam u radu u katoličkim organizacijama, pisanju i drugom više išao za svojim osobnim simpatijama, negoli za onim što je više u Božjem interesu. Zato bi bilo potrebno da, radeći i nadalje u onome miljeu u koji me je postavila Božja volja, radim pod nečijim direktivama, tj. onih čije je zvanje i čiji je život pod neposrednijim utjecajem Duha Svetoga.

Sposobnosti tijela: slabe oči. Dakle: ne posvetiti se posve intelektualnom radu. Otpornost tijela prema umoru, lošoj hrani, kiši, tvrdom ležaju – sposobnosti koje me upućuju na putovanja po mjestima gdje su naše organizacije.

Sposobnosti duše: poznavanje jezika i katoličkih pokreta u raznim zemljama. Biti posrednikom između tih pokreta i našega (djelovanje korektora). Orijentacija u književnosti – prosuđivati ovu s katoličkog stajališta. Isto i o Liturgiji. Ako što napišem, dati prije toga nekome da pročita.

Consideratio

Kao što se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mora se i moje srce osloboditi od njih. Vršiti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom kada On to traži. Sada dok još boravim kod roditelja, voditi slobodnu egzistenciju i raditi ondje gdje to Katolički pokret traži bez obzira na roditelje. Moja je obveza da im pribavim onoliko sredstava koliko im je potrebno da pristojno žive i gledati da njihov život i rad budu po srcu Božjem.

III. razmatranje

Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom. I oca i majku i sve što mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi! Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi. Ti valjda hoćeš da Ti savršenije služim u položaju u kojem sam sada. Ne bi li Ti želio da se osnuje jedna nova bratovština katoličkih laika koji će se posebno obvezati da Ti služe? Ne bi li Ti želio da su u njihovome programu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne vježbe? Ne bi li se oni mogli obvezati da će Tebe primiti svaki dan i da će dnevno moliti po uputama onih koji budu poglavari te bratovštine? A i njihov apostolat bi bio uređen po uputama tih poglavara prema kojima bi oni položili obvezu poslušnosti. – Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere, Domine, quia audit servus tuus! (“Govori, Gospodine, jer sluga Tvoj sluša!”)

9. XI. 1923.

I. razmatranje

Isuse, kada Ti trkaču pokazuješ tri mete i na svaku postavljaš jedan poseban lovor-vijenac, tko ne bi želio u lijetu ugrabiti onaj koji je najudaljeniji i do kojega je najteže doći? Molim Te zato, Isuse, da u staležu, koji sam izabrao, uvijek nastojim Tebi sličan biti; ne tražiti za se nikakav imetak, biti poslušan poticajima Tvojim u mojoj duši i savjetima moga duhovnog vođe kojim se Ti služiš i nemati drugog Zaručnika doli Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnome trpljenju postajem Tebi sve sličniji.

Molim Te zato, Isuse, mogućnost da razmišljam o vječnim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno ujedinjujem.

II. razmatranje

Ti mi veliš, Isuse, da Te slijedim. Zato te molim da uništiš u meni nagnuća koja me još vežu uz roditelje i čine me katkada mlitava i neodlučna u Tvojoj službi. Odlučujem zato da ću živjeti od sada u obiteljskoj kući životom posve posvećenim Tebi. Uvidim li da me ovakav život i najmanje sprečava da vršim Tvoju volju i u neznatnim stvarima i da bih u drugome položaju mogao više učiniti na Tvoju slavu, obećajem Ti da ću ostaviti očinski dom.

III. razmatranje

Osjetio sam svu ljubav Božju, koja se očituje u njegovim neizmjernim dobročinstvima. U dobročinstvima tijela i duha. U svima je On sam nazočan, on sam radi dajući nam te darove. Pokreće svemir, sunca da ja mogu živjeti, da biljke koje će me hraniti mogu rasti. No najveće je dobročinstvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. Očituje nam svoju veličinu u beskrajnom svemiru, u velikim morima; svoju ljubav u milosti posvećujućoj koja te milijarde sićušnih nevjernih dušica ispunja samim sobom i čini dionikom neizmjernosti. – O, svoju beskrajnu ljubav najviše pokazuje ne dajući nam samo svoja dobročinstva, ne bivajući samo prisutan, radeći sam dajući nam te darove, nego dajući nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost u maloj Hostiji za hranu.

O preobilje Božje ljubavi, koja tako neznatnog prašnoga ljudskog stvora obdaruješ nepojmljivim darom!

Tebi za uzdarje, Bože, dajem sam sebe. Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada na stranu bacim i da požalim svoj izbor. Daj da kalež trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji Tvoje ime da Te nakon toga mogu licem u lice gledati!