S velikom smo žalošću primili vijest o smrti istaknute novinarke i urednice s Hrvatskoga  katoličkoga radija, naše drage kolegice Vesne Živko.  

Pratili smo u Glasu Koncila tijekom više od četvrt stoljeća njezin novinarski i urednički rad i  neprijeporno je da se svojom profesionalnošću upisala zlatnim slovima u povijest novinarstva kakvo  su na hrvatskom govornom području njegovali katolički mediji.  

Kada ju je glasoviti ravnatelj HKR-a pokojni franjevac o. Mirko Mataušić angažirao za rad na  radiju, zacijelo je, s obzirom na njezino bogato iskustvo, imao na umu potrebu za širenjem kulturnih  obzorja među slušateljima. No, danas se smijemo usuditi reći, da je naša neprežaljena kolegica  Živko širila obzore ne samo preko radijskih frekvencija, nego i među ljudima koji su je okruživali,  cijenili i voljeli.  

I u Glasu Koncila je povremeno objavljivala prozne tekstove, čime je originalnom poetikom  obogatila i naše čitateljstvo, a nas, njezine kolege, okrjepljivala svojom dobrotom, plemenitošću,  duhovitošću i duhovnošću. Ostajemo joj na tome trajno zahvalni!  

Živjela je jednako ponosno kao što je i bolovala: ustrajna, nepokolebljiva i otvorena (vječnomu)  životu – do zadnjega daha. O tome smo ovih dana slušali nadahnjujuća svjedočanstva onih koju su  je prijateljski pratili sve do večeri prije prelaska u vječnost. I to, posljednje predvečerje njezina  ovozemaljskoga života, bolest i patnja nisu bili tema, nego život, književnost, kultura, prijateljstvo…  Kršćansku poruku nade svjedočila je tako što je grleći svoj križ srasla s njim, i donosila nadu onima  koji su gledali u tu gotovo otajstvenu simbiozu.  

U ime svih kolegica i kolega iz Glasa Koncila Vama, poštovani v. d. ravnatelja Hrvatske katoličke  mreže i Vama, cijenjeni glavni uredniče, kao i svim kolegama i kolegicama vaše i naše Vesne Živko  izražavam kršćansku sućut. Bogu zahvaljujemo što nam ju je na životnom putu darovao za  suputnicu. U raj poveli je anđeli!