Na Hrvatskom radiju fra Tomislav Zdenko je od 1991. do 1995. godine održao više od 25 radio emisija, a na Radio Mariji i Hrvatskome katoličkom radiju također je sudjelovao u različitim emisijama. Propovijedao je više puta u župnim misijama i misijskim obnovama. Surađivao je i u katehetskim priručnicima Katehetskog centra Zagrebačke nadbiskupije.

Teologiju je studirao na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1963. do 1969., kada je diplomirao i bio zaređen za svećenika. Licencijat ili magisterij iz teologije stekao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Strasbourgu 1971. godine, a akademski stupanj doktorata 1981. godine na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Godine 1991. objavio je u Rimu izvadak (120 str.) iz svoje doktorske radnje: L’ascetismo nel concilio di Gangra. Eustazio di Sebaste nell’ambiente ascetico siriaco dell’Asia Minore nel IV secolo. Time je stekao diplomu i naslov doktora teoloških znanosti iz specijalizacije otačke duhovnosti.

Od 1971. do 1973. predavao je na Serafskoj srednjoj školi u Osijeku predmete Vjeronauk i Povijest filozofije. Godine 1991. zaposlio se na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao Patrologiju i povijest teologije, zatim Uvod u misterij Krista i povijesti spasenja, te Ekumensku teologiju, Povijest dogmi i Istočno bogoslovlje. Jedno vrijeme je predavao dogmatske traktate De Verbo Incarnato i Marija u misteriju Krista i Crkve.

Predavao je i na Institutima KBF-a. Od akademske godine 1984./85. predavao je kolegije Ekumenska teologija i Povijest kršćanske literature i kršćanskog učenja, na Institutu za teološku kulturu laika gdje je bio i dugogodišnji predstojnik (od 1992. do 2002., kada je ponovo izabran na pet godina). Predavao je i na Institutu za kršćansku duhovnosti i na Katehetskom institutu. Napisao je skripte za svoje predmete: Ekumenska teologija, Marijanska duhovnost, Kršćanstvo Istoka te Asketsko-monaška duhovnost otačkog razdoblja. Počeci i razvoj kršćanskog asketizma i monaštva do sv. Benedikta.

Godine 1997. izabran je za docenta  pri Katedri kršćanske literature i kršćanskog nauka KBF-a, a 1998. je imenovan i pročelnikom iste katedre. Godine 2000. izabran je za izvanrednog profesora, a od 2001. obnaša dužnost glavnog i odgovornog urednika Bogoslovske smotre. Bio je redoviti profesor i dekan KBF-a.

Fra Tomislav obnašao je niz dužnosti u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji sv. Leopolda, a bio je vrlo angažiran provincijal od 1982. do 1988. godine, a potom više puta zamjenik provincijala i definitor. Radio je na kauzama sluge Božjega fra Ante Antića i bl. Marije Propetog Isusa Petković.

Monografija o fra Tomislavu Tenšeku

Pisao je o značajnim ljudima svoga Reda, svećenicima i znanstvenicima: o. Bernardinu Škrivaniću, koji je bio kapucinski provincijal od 1901. do 1918. godine i značajan djelatnik u Hrvatskom katoličkom pokretu (umro u Splitu 1932.), o o. Hadrijanu Boraku (umro 1993.), o. Tomislavu Janku Šagi-Buniću (umro 1999.) i Alojziju Imbri Novaku (umro 2000.). Napisao je i više radovao o zaštitniku njihove provincije sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću.

Glavno područje njegova znanstvenog interesa bila je istočna teologija, osobito početci i razvoj asketsko-monaške duhovnosti otačkog razdoblja, te općenito patrologija, a u posljednje vrijeme naročito ekumenizam i “biti dom ljubavi” (to je isto što i “Civilizacija ljubavi” kod njegova prethodnika Tomislava Janka Šagi-Bunića). Prevodio je sa više jezika, objavio više od 150 znanstvenih radova. Napisao je 15 jedinica za talijanski leksikon i 20 jedinica za Opći religijski leksikon na hrvatskom jeziku.

Glavna djela su mu: Patrologija (napisao s Jurjom Pavićem, 1993., prevedeno na mađarski), Otačka čitanja u molitvi Crkve (sa Željkom Bišćan, 2000.), Slovo o riječi života (2000.), Kršćanstvo Istoka (2001.), Asketsko-monaška duhovnost otačkoga razdoblja. Počeci i razvoj kršćanskog asketizma i monaštva do sv. Benedikta (2003), Biti dom ljubavi (2003). Neka su mu djela ostala neobjavljena.