Kronologija toga zločina kaže kako su se u 18 sati 15. listopada 2017. stanovnici sela Nkiendowro, okruga Miango u Bassai LGA (područje lokalne samouprave), sklonili u mjesnu osnovnu školu. Kršćanski su seljani bježali od militanata Fulanija koji su napadali zajednicu. Škola se činila sigurnim utočištem jer je služila i kao baza Nigerijske vojske, donosi Nedjelja.ba.

Čuvari su rekli seljanima da se sakriju u učionicu gdje će biti zaštićeni. Trideset i jedan mještanin poslušao je njihov savjet i bezazleno predao čuvarima svoje mobitele kad su to od njih tražili.

Međutim, militanti Fulani uspjeli su doći do ključa učionice bez da su ubili ijednog čuvara i ustrijelili ih sve unutra. Ubijeno je 29 muškaraca, žena i djece, a dvojica kršćana su preživjela, ali su zadobila teške ozljede.

Djelatnici International Christian Concerna (ICC) nedavno su posjetili zajednicu na šestu godišnjicu užasnog zločina. Posebno okupljanje održano je u mjesnoj protestantskoj evangelističkoj crkvi u Nkiendonwru. Osoblje i članovi ICC-a okupili su se s mjesnim kršćanima kako bi zajedno molili i ohrabrili ih.

Očevici masakra podijelili su svoja sjećanja s ICC-om.

Amandi: “Kad smo došli do škole, vojnici su nam rekli da uđemo u učionicu. Pokupili su nam sve telefone, a mi nismo znali zašto, niti smo ih pitali. Znate, svi smo trčali i pokušavali spasiti svoje živote, pa kad su ih tražili, samo smo ih dali bez ikakvih pitanja, dok smo žurili ući u učionicu. Kada su Fulani ušli u učionicu, moj prijatelj je vikao umrijet ću, upucali su me. Sakrio sam se koristeći njegovo tijelo da se zaštiotim. Krv s njegova tijela poprskala me, a ja sam se pretvarao da sam mrtva. Kasnije sam shvatio kako sam i ja dobio metak u ruku, ali sam uspio biti tih. Fulani su nas obasjali svjetlima da vide ima li preživjelih. Svi su govorili hausa i fulani jezikom: ‘Hajde da provjerimo ima li ikoga živog’, ali jedan od njih je rekao: ‘Ne, pusti nas, iscrpili smo vrijeme koje nam je dozvoljeno, moramo ići.’ Nosili su vojničke uniforme, cipele i drugu opremu koja je pripadala vojsci, a Fulani militanti su svi bili bosi. Moj prijatelj i ja smo preživjeli pucnjavu.”

Jayamma: “Oko 17:30 h smo u selu čuli pucnjeve. Pokušavao sam trčati iza neke djece. Protrčali su pored osnovne škole i iza nje, a kad sam i ja to htio učiniti, pozvao me jedan vojnik i rekao da uđem u učionicu, a unutra ima mnogo naših mještana. Dakle, stao sam da uđem. Oni (vojnici) su tražili moj telefon i rekli su mi da uđem i ja sam to učinio. Gledao sam kroz vrata. Vidio sam jednog vojnika kako maše napadačima da uđu u učionicu i uspio sam pobjeći na vrijeme prije nego što su napadači ušli. Naime, kada sam ušao, nisam sjeo kao drugi. Samo sam lutao uokolo i bio sam nemiran. Otišao sam do vrata da ih otvorim i vidim mogu li izaći van i gledati što se događa. Kada sam vidio jednog od vojnika koji je mahnuo Fulanima da ima ljudi u učionici ostavio sam vrata i otišao do prozora. Dok sam otvarao prozor, Fulani su već otvorili vrata učionice i gledali su u nas. Tada sam skočio kroz prozor.”

Obinna: “Vojnici su me zamolili da slijedim seljane u učionicu, ali sam im rekao da ne idem tamo. Rekli su da će me upucati ako ne uđem, pa sam im rekao neka izvole, ali da ne idem u učionicu. Pa su mi za kaznu naredili da odem i legnem na zemlju u krugu škole, što sam i učinio. Dok sam ležao, okrenuo sam se i vidio jednog od vojnika kako rukom maše Fulanima, tražeći od njih da uđu u školu. Napad se dogodio, unatoč policijskom satu, a kada su naoružani napadači stigli u školu, nije bilo vojnika. Naoružani napadači su ušli u učionicu i otvorili vatru na ljude, ubivši sve u učionici.”

Nažalost, ovaj je napad samo jedan u tužnom nizu mnogih zločina koji su odnijeli živote tisuća kršćana u proteklom desetljeću. Nema tjedna u kojemu nije zabilježen zločin Fulanija te mnogi kršćani smatraju kako su Fulani zaštićeni u režiji dijela vojske i državnog aparata. Zločin i svjedočanstva o događanjima od 15. listopada 2017 samo to podrvđuju.