Povijesni kontekst

U pozadini ove dogme bio je spor između Nestorija i Ćirila koji je kasnije rezultirao Efeškim saborom. Antiohijska škola, kojoj je predstavnik Nestorije, zastupao je mišljenje prema kojem Mariju ne smijemo zvati Bogorodicom. Nestorije je s druge strane naučavao da su božanska i ljudska narav u Isusu podijeljene. Zbog toga Nestorije i njegovi sljedbenici tvrde da Marija nije rodila Boga, te odbijaju naslov Bogorodice. Ljudska narav ne može roditi Boga, govorili su. Radije su zagovarali termin “Kristorodica”. Takav antiohijski pristup nailazio je na kritike aleksandrijske škole.

Ćiril Aleksandrijski, predstavnik aleksandrijske škole pisao je pismo Nestoriju. Njihova kristološka problematika rezultira se na Marijinom imenu. 431. godine, na saboru u Efezu donesena je jasna odredba o ovoj istini, a iz nje se izvodi Marijin naslov – Bogorodica (jer je Isus nedjeljivo Bog i čovjek).

U pozadini ove dogme bio je spor između Nestorija i Ćirila koji je kasnije rezultirao Efeškim saborom.

Marija nije rodila čovjeka s kojim se naknadno povezala osoba “Logosa”, nego je rodila osobu “Logosa” koja je uzela ljudsku narav. Budući da je onaj koga je Marija rodila Bog, nazivamo je Bogorodicom. Nije rodila božansku narav, već božansku osobu. Sabor u Efezu potvrđuje Ćirilovo zauzimanje, a prihvaćanjem ovog naziva Crkva prihvaća ispravan nauk o Kristu. Ova se dogma nije nikada sporila nakon Efeza.

Budući da je onaj koga je Marija rodila Bog, nazivamo je Bogorodicom.

Primjeri Sv. Pisma

Kod sinoptika imamo mnoštvo autentičnih dokaza, gdje se već kod anđelova navještenja govori da će čedo biti Sin Božji ( a onda je ona majka). Nadalje, Elizabeta naziva Mariju Majkom Gospodina moga – dakle, izraz Bogorodica je ispravan. 

Nije rodila božansku narav, već božansku osobu.

U Mariji promatramo potpuno predanje i vjera da Bogu ništa nije nemoguće. Dijalog, suradnja Boga i čovjeka srž je ove teološke poruke.