Kako je rođen Glas Koncila

Veliki “stop” koji je poništila “mala” svetica

Povijest Glasa Koncila u rujnu 1963. zapisala su dva osebujna, okretna i dalekovidna svećenika – rimokatolički župnik u Oštrcu Vladimir Pavlinić i njegov grkokatolički susjed, župnik u žumberačkim Sošicama Živko Kustić. Zadatak pokretanja projekta prvih pravih katoličkih novina. Ondašnji je zagrebački nadbiskup Franjo Šeper povjerio Pavliniću, a on je pak, anticipirajući što novinarski posao zapravo znači, sa sobom u taj podvig “povukao” Kustića, o kojem se već tada od žumberačkih brda do Zagreba govorilo kao o neustrašivom, revnom, a i proganjanom navjestitelju radosne vijesti.

Žumberački dvojac

“Ostavi to, hajdemo praviti novine!”, viknuo je rujanskoga dana 1963. Pavlinić Kustiću, koji je u tom trenutku bio u polju, zajedno sa svojom suprugom Maricom, i vadio krumpir. Tako je za žumberački dvojac započela avantura “pravljenja novina”, novina koja žive i dandanas.

Glas Koncila nije na svijet došao bez golemih porođajnih muka. Budući da Crkva nije mogla “izmisliti” prostor koji bi se gotovo preko noći adaptirao u novinsku redakciju, prvo “uredništvo” djelovalo je iz sobice u zagrebačkoj bogosloviji u kojoj je bila samo metalna postelja, starinski stolić bez ladica i umivaonik. Na njega su Pavlinić i Kustić “namontirali” drvenu dasku na kojoj su držali pisaće strojeve na kojima su tipkali tekstove za prve brojeve Glasa Koncila.

Početni kapital bila je pozajmica nadbiskupa Šepera. Ljudskim se očima tada činilo nevjerojatnim da će se iz toga sobička roditi list pred čijim se redcima dizala kosa na glavi ondašnjim moćnicima.

Pokušaj blokade

No prava se drama događala kada je iz tiska trebao izići prvi broj novih katoličkih novina. Sve je bilo dogovoreno, i to s tiskarom zagrebačkoga izdanja partijskoga glasila “Borbe” u Preradovićevoj ulici. Novine su bile zamišljene kao dvotjednik. Pavlinića je u tiskaru pratio Luka Perinić, angažirani katolički laik s iskustvom u predratnom katoličkom novinstvu. Nadnevak prvoga broja bio je 29. rujna, blagdan sv. Mihovila. A onda je – kako je to Pavlinić opisao u jednim od svojih sjećanja na početke Glasa Koncila – s “višeg mjesta došao stop”. Pokretanje Glasa Koncila izravno je
pokušala blokirati Partija.

Ali ondašnje uredništvo u svojim se molitvama uteklo svetici koja se i danas u Glasu Koncila štuje kao njegova zaštitnica – sv. Maloj Tereziji od Djeteta Isusa. Molitve su, naime, uspjele. Unatoč partijskim “igrama”, prvi je broj Glasa Koncila iz tiska izišao 3. listopada, dva dana nakon svetičina blagdana. U spomen na događaj u kojem je „mala“ svetica poništila
veliki „stop“ djelatnici Glasa Koncila početkom svakoga listopada hodočaste u karmel u Brezovicu. Sve do danas…