“Moji su roditelji godinama meni, ali i braći i sestrama pričali priče o Djedu Mrazu. Imao sam povjerenja i uvijek sam im vjerovao, ali u danima prije Božića 2003. bio sam spreman uvjeriti se osobno”, svjedočanstvo je jednog vjernika koje prenosi Aleteia.

“Odrasli koji su govorili o Djedu Mrazu bez dokaza samo su ometali moju potragu za znanjem”, istaknuo je.

Sličnost sa sv. Tomom?

Sveti Toma, odsutan tijekom prvog Kristovog ukazanja apostolima, ne vjeruje svojoj braći da ih je Krist pohodio i želi se sam uvjeriti. Tomino iskreno izražavanje sumnje je nagrađeno, jer ipak je samo on imao privilegiju staviti svoju ruku u Kristov bok. No, uz “privilegiju”, slijedilo je i ono poznato: “Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju”.

Implikacija Kristovih riječi je golema. Osobno iskustvo je važno, ali spasonosno znanje počiva na svjedočenju drugih.

Papa Franjo govoreći o ovoj temi u Lumen Fidei ističe: “Vjera bez istine ne spašava, ostaje samo lijepa bajka, posebice danas kada se živi u krizi istine, i to zbog kulture koja vjeruje samo tehnologiji ili istinama pojedinca, i u korist pojedinca a ne općeg dobra. Veliki je zaborav suvremenoga svijeta odbijanje velike istine, zaboravljanje pitanja o Bogu, jer se strahuje od fanatizma, i daje se prednost relativizmu. Naprotiv, vjera nije nepopustljiva, vjernik nije obijestan jer se istina koja proizlazi iz Božje ljubavi, ne nameće nasiljem i ne pritišće pojedinca.”

Umjesto zaključka

Nikada nisam dobio dokaze o postojanju Djeda Mraza. Nisam osobno čuo Kristov glas. Ali –  hvala Bogu što ne trebam čuti ili vidjeti, jer –  “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju”, zaključak je vjernika.