O tome kako se vrši procjena pripravnika, postoje li zapreke za primanje u bogoslovno sjemenište, mogu li se otkriti istospolne sklonosti i što se po tom pitanju čini, zašto je sve manje zvanja, imaju li vjernici pravo 'zahtijevati' od svojih svećenika svetost i čvrst duhovni autoritet – neka su od pitanja na koja su odgovarali gosti Argumenata HKR-a u utorak, 19. rujna.
Duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu vlč. Stjepan Matezović naglasio je da je ‘cilj odgoja u bogoslovnom sjemeništu na poseban način usmjeren preobrazbi srca i uma, kako bi se dobilo kandidata sposobnog razlučivati volju Božju’. S jedne strane su darovi i talenti koje svaki čovjek ima, a druge strane susret s ograničenostima i krhkošću. U Bogoslovnom sjemeništu to se, na poseban način, događa kroz doticanje i rad na četiri dimenzije odgoja.
“Prva dimenzija je ljudska formacija, druga dimenzija ona duhovna, treća intelektualna, a krajnja je pastoralna formacija. Za sve to su zadužena minimalno četvorica odgojitelja – rektor, koji je glavni i odgovorni nositelj formacije, vicerektor odnosno prefekt koji je njegov zamjenik i prva ruka disciplinskog odgojitelja, potom duhovnik na kojega pripada duhovna dimenzija odgoja i – ekonom.”
Postojeći poziv treba razlučiti…
Predstojnik Ureda za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije vlč. Ivica Cujzek podsjeća da kandidat prije svega mora imati poziv: “Svećenički kandidat, odnosno onaj koji želi postati bogoslov, mora osjetiti dar poziva. Potom postoje različite načini na koji se dolazi do toga – preporuka župnika i zajednice koja prepoznaje njegovu želju i dar poziva. Tada ga se prima u bogosloviju u kojoj prolazi različite faze primanja, a kad svećenički kandidat uđe u bogosloviju, počinje njegova svećenička formacija.”
I vlč. Karlo Šimek, teolog i psiholog te asistent na KBF-u u Zagrebu, spomenuo je i da prvu provjeru kandidata radi župnik, pri čemu mora proučiti njegovu obitelj, duhovnost, radne navike… “Ipak, većina bogoslovija uvodi svojevrsno ‘testiranje’, iako se neki problem i tada može dobro sakriti, posebno ako bi bio zapreka ulasku. Bogoslovija nije terapijska zajednica, a prefekti nisu terapeuti. Radi se svojevrsni psihološki screening koji, barem donekle, jamči da kandidat nema ozbiljnih psihičkih ili duhovnih poteškoća”, naglasio je vlč. Šimek:
Ako je netko ovisnik o alkoholu ili drogama, sigurno da nije prikladno da ta osoba uđe u proces svećeničke formacije.
…a poteškoće otkloniti
“Ako postoji neki ozbiljni psihički problem, iz psihotičnog spektra, teška depresija ili ozbiljan poremećaj ličnosti, takva osoba isto nije prikladna da bude primljena. Iako bi čak osoba možda mogla proći formaciju, kasnije će biti velikih problema jer moramo biti svjesni da se od budućih svećenika traži nešto više. Odnosno, traži se veća zrelost, veća odgovornost, veća sposobnost rada s ljudima, sposobnost za suradnju i dijalog. Dakle, traži se više nego od običnih ljudi i zato su kriteriji malo stroži.”
Vlč. Matezović pojasnio je ulogu duhovnika u Sjemeništu: “Ono što pripada na mene kao duhovnika je razotkrivanje određenih stvarnosti, a cilj je da se razvije povjerenje takvo da potakne kandidata da on sam promišljanja i podijeli s disciplinskim odgojiteljima, što bi bilo idealno.
Kao duhovnik ne smijem međusobno komunicirati ni s kim o pitanjima savjesti.
Ali najnoviji crkveni dokumenti, za razliku od nekadašnjih, govore da rektor ili prefekt itekako ima dužnost razviti povjerenje s kandidatom, da se može otvoriti o nekim svojim poteškoćama i pitanjima, pa i radostima, koje nosi život u bogoslovnom sjemeništu.