Po mnogočemu jedinstvena slika Gospe od milosti, slika iz 15. stoljeća, koja je danas smještena u sakristiji Crkve Svetog Frane u Zadru, naslikana je uljem na drvu. Slika je velikih dimenzija (335,5 x 254 cm) pa je zbog toga izrađivana u dva dijela. Kako nije usklađen prijelaz boja između gornjeg i donjeg dijela, za pretpostaviti je kako kod spajanja dijelova, kod montaže slike u drvorezbareni pozlaćeni okvir, autor više nije bio fizički prisutan. Ipak, kako izlazi iz arhivskih dokumenata, slika je nedovršena stavljena na oltar za koji je bila predviđena, ali je nekoliko desetljeća poslije „ukrašavana“.

Dugo vremena bila je u kapeli pokrajnje lađe, na oltaru čije se ime u arhivskim spisima pojavljuje kao oltar „Gospa od milosti“ (od 1476. do 1529.), a potom i kao oltar „Ara celi“ ili „Altare privilegiato“. Slika je, prije nego je stavljena u sakristiju, određeno vrijeme bila na sjevernom zidu crkve, između pokrajnje lađe i oltara sa slikom Svetog Didaka i Jeronima. (Samostanska kronika zabilježila je kako je 19. rujna 1953. slika postavljena „na zid između kapele i oltara Svetog Jeronima, gdje je i prije bila“. Pod vodstvom prof. Ivice Lončarevića radilo je tada deset radnika). Zabilježeno je više restauracija slike. Posljednja je trajala vrlo dugo. U samostanskoj kronici na dan 18. studenog 1996. piše kako je slika „konačno, nakon dvadesetak godina“ iz Zagreba donesena, te kako je postavljena u sakristiju, zbog vlage koja je bila na mjestu gdje je ona prije bila.

U sakristiju je mogla ući samo rastavljena, što znači da bi u slučaju njezinog iznošenja iz sakristije opet trebala biti rastavljena. Na vrhu slike je atika, koju tvori manja slika na drvu pravokutnih dimenzija (90 x 15 cm) na kojoj je predočen Duh Sveti u obliku goluba, a njemu sa strana naslikan je po jedan anđeo. Na vrhu velike slike je Bog Otac koji kruni Blaženu Djevicu Mariju. Marija je zaogrnuta velikim plaštem ispod kojeg su mnoštva ljudi. Plašt pridržavaju dva arhanđela. Gledajući iz klasične crkvene orijentacije, od oltara, na desno je Mihael (znači: tko je kao Bog?) kojeg sveti Ivan povezuje sa zaštitom Božjeg Sina kod rođenja (usp. Otk 1 – 9), a lijevo je Gabriel (znači: Božja snaga). Pod Marijinim plaštem, brojni su sveci i svetice u raju, ali i brojni muškarci i žene još na zemlji. Bez sumnje, prizori predočuju Crkvu, u donjem dijelu Crkvu zemaljsku, a u gornjem dijelu Crkvu nebesku.

Mali Isus, još bez odjeće, u ruci drži kuglu koja je simbol svijeta, pa je on već tu na Majčinu krilu predočen kao gospodar svijeta.

Slika vrvi različitim motivima i figurama, pa su moguća različita teološka tumačenja njezina sadržaja. Ipak, treba imati na umu kako je slika napravljena za crkvu sv. Frane, što znači da bi trebala imati određene veze s njom. Odmah pada u oči marijanski naglasak slike. Marija je u centru pozornosti, sjedi među svecima i sveticama na kraljevskom prijestolju, okružena vijencem anđela u obliku mandorle, a u krilu joj je Božji Sin – Isus. Mali Isus, još bez odjeće, u ruci drži kuglu koja je simbol svijeta, pa je on već tu na Majčinu krilu predočen kao gospodar svijeta. Blaženu Djevicu Mariju, koja je od anđela s dušom i tijelom uznesena na nebo, zbog njezinih zasluga Bog Otac kruni zlatnom krunom s dvanaest zvijezda. Zbog toga je ona okružena vijencem anđela, a plašt joj pridržavaju arhanđeli, njezini pratitelji. Ona je Kraljica zbog Onoga kojeg drži u krilu, zbog toga što je Njega rodila, pa slikar ovdje slikovnim jezikom ujedinjuje naslove koji joj se pridaju: „Marija kraljica“ (Maria Regina), „Kraljica neba“ (Regina caeli) i „Kraljica anđela“ (Regina Angelorum). Ona je u kraljevskoj pozi, i dok desnom rukom pridržava Sina, lijevom ispruženom spremna je zagrliti mnoštva ljudi koja su predočena na slici.

Teološka poruka je jasna. Trojedini Bog, Otac, Sin i Duh Sveti, koji je stvorio ljude, nakon grijeha prvog čovjeka, obećao je na svijet poslati ženu koja će roditi Spasitelja, a on će izbaviti čovjeka od grijeha – smrti. U sredini rajskog dijela Crkve, kako sugerira slika, ta je žena, koju teolozi i crkveni dokumenti zovu Suotkupiteljica. Bog Otac ispunja je svojom snagom, Isus svojom mudrošću a Duh Sveti ljubavlju. Zato je ona Majka Božja i Majka naša. Ona je tu predočena i kao Gospa od Anđela, uz koju se veže i oprost od vremenitih kazni koje je od pape Honorija III. isposlovao Sveti Franjo Asiški za malu Gospinu crkvu u Porcijunkuli kod Asiza 1216. Ona je tu i kao Bezgrešno Začeće, jedina od ljudi bez istočnog grijeha začeta. Istina je to koju Crkva od davnine čuva u tradiciji, a franjevci od svojih početaka među glavnim su njezinim zagovarateljima.

(…)

Sliku Gospe od milosti treba čitati u evanđeoskom duhu, jer ju je u takav kontekst, sa simbolima četiri evanđelista i natpisima koji se odnose na Mariju, slikar smjestio. Slika u teološkoj viziji može izazvati različite asocijacije. Na primjer, u njezinom zemaljskom dijelu, crkvu na vodi može se gledati i kao lađu koja plovi. Ne smetaju joj valovi, jer je u njoj Krist koji svoje vjernike vodi k novom „nebeskom oltaru“. (usp. Mk 4,35-41) U toj Crkvi Isus je u sakramentima i preko svoje Riječi. I ako taj zemaljski hram, povežemo s onima u njemu (u njemu je Isus na križu i Marija) i s onima oko njega, pogled nam opet mora ići gore k „ara celi“. I kako snažna zemaljska Crkva bila, i kako moćno izgledala, njezin cilj je ipak „gore“. Zbog pada čovjeka, preciznije zbog stvarnosti Adamova grijeha, Bog je obećao i ostvario ono što je zorno istaknuto u središnjoj kompoziciji slike. Tu se u slikarskom izričaju može čitati navještaj da će žena roditi, i njezin će rod pobijediti zlo: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Post 3,15).

Od nje oni mole zagovor kod Sina da ih primi u zajedništvo svetih na nebu, a njezina moć dolazi od Onoga kojega drži u krilu.

Ta istina, prvo Evanđelje, u logičnom krešendu izražena je natpisima koji prate atribute evanđelista. Krilati lav, atribut Svetog Marka pisca najstarijeg Evanđelja, kojega tradicija povezuje s lavom jer u svom Evanđelju ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista („lava iz roda Judina“), nalazi se na početku upravo s tim natpisom. Markov atribut može se povezati s malim stablom cedra u sredini prikaza zemaljske Crkve, korijenom Davidovim, iz kojeg je rođena zemaljska Crkva. Taj izdanak, Isus, u gornjem dijelu slike predočen je u kraljevskoj pozi u Majčinu krilu, ali on je i na križu u zemaljskoj Crkvi. Niz atributa trojice ostalih evanđelista na slici nastavlja se doslovnim citatima iz njihovih evanđelja: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1,28); „ono što je u njoj rođeno od Duha je Svetoga“ (Mt 1,20); „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Prema tome, vizija, prikaz tajne vjere, koju je slikar uobličio u sliku Gospe od milosti, temelji se na djelima evanđelista koji su vjerno zabilježili Isusovo djelo i nauku. U njihovim djelima prisutna je i Isusova Majka. To je Gospa od milosti uz koju je vezano ispunjenje obećanja koje je Bog dao palom čovjeku. Njezin zagovor utjeha je predstavnicima crkvene i zemaljske vlasti, pa su zato u njihovim rukama molitveni zazivi upućeni Isusovoj Majci i Majci njihovoj. Od nje oni mole zagovor kod Sina da ih primi u zajedništvo svetih na nebu, a njezina moć dolazi od Onoga kojega drži u krilu.

Sudeći po likovima koji se na slici prepoznaju, slika ima i jaki povijesni kontekst, vezan za Franjevačku crkvu u Zadru, ali i za prilike u široj društvenoj zajednici u slikarovo vrijeme. Slikar ocrtava prošlost, ali u alegorijskom izričaju, pa u likovima ne treba nužno tražiti stvarne portrete. Ipak, zbog preciznosti i jasnoće detalja, dojam je da je slikar za svaku osobu kojoj se vidi lice znao koga slika. Čak i lica anđela pružaju taj dojam. Portret se, međutim, može otkriti u liku Svetog Franje Asiškog i to samo u zemaljskoj Crkvi gdje je, čini se, slikar napravio autoportret. Franjo je tu prikazan kao starac, a poznato je kako je Svetac umro relativno mlad. Bogobojazni slikar nije se usudio, u liku Svetog Franje, sebe staviti među svece u nebesku Crkvu. Gore je lik Franje puno mlađi. Osim toga u nebo nije stavio nikoga živog, što je i praksa Crkve koja nikada žive ljude ne proglašava svetima.

Može se reći da je slika Gospe od milosti jedna od najteološkijih slika na našim prostorima. Slika nije potpisana, a u samostanu nema traga o odgovarajućem ugovoru, što je za takvu sliku zaista neobično, pa su je povjesničari umjetnosti različito atribuirali, uglavnom talijanskim slikarima. Iz svega ipak izlazi spontani zaključak kako slika s takvim teološkim sadržajem, vezanim uz toliko „lokalnih“ detalja, nije mogla nastati po nekoj narudžbi stranom slikaru. I pas, u kojem se može prepoznati stara autohtona hrvatska pasmina Posavskog goniča, govori toj tezi u prilog. Sigurno je ipak, kako je poruka, koju je autor uz pomoć izrazito teološke konstrukcije prikaza i natpisa vezao uz neke povijesne figure, upućena onima koji će se moliti pred oltarom na kojem će biti slika Gospe od milosti. Iako slika nažalost nije više na oltaru, i za nas koji stojimo ispred nje vrijedi poruka koja se može svesti na tvrdnju: Marija je Majka nas koji smo još na hodočasničkom putu, i vodi nas k Isusu. Ona ja naša zagovornica, naša Majka i naša vrata k nebeskoj Crkvi. Iznimno bogatstvo detalja i simbola na slici zadarske Gospe od milosti nudi mnogo različitih teoloških poruka, pa teološko tumačenje slike ovim nije iscrpljeno.

Cjeloviti teološki pogled fra Stipe Nosića na sliku Gospe od milosti možete pronaći na mrežnoj stranici Franjevačke provincije sv. Jeronimau Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru.