Don Antun, uz ostalo, objašnjava gdje se nalazila Marijina kuća u Efezu. Tumačenje u videu počinje na oznaci 17’55”.

Otkrivena i obnovljena Marijina kuća u Efezu

Godine 1881. svećenik Pariške nadbiskupije Abbé Goyet saznao je za vizije stigmatizirane njemačke redovnice bl. Anne Katarine Emmerich, koja detaljno opisuje boravak Majke Božje u kući kod Efeza. Ova redovnica augustinijanka je 38 godina bila prikovana za postelju te imala viđenja vezana uz Marijin i Isusov život.

Goyet poduzima putovanje u Tursku s ciljem da pronađe kuću Djevice Marije i apostola Ivana, htijući provjeriti točnost podataka. Najprije se obratio rimokatoličkom nadbiskupu Smirne (današnji Izmir) i molio ga za pouzdanog lokalnog vodiča. Biskup mu je udovoljio te je, u društvu vodiča, Goyet krenuo u potragu. Ubrzo je bio u mogućnosti prijaviti nadbiskupu: “Našao sam kuću. Ona postoji.” Ali se nitko nije našao zainteresiran za to otkriće i on je odlučio ne napisati izvješće.

Redovnica Marija de Mandat-Grancey

Deset godina kasnije u Izmir je, kao poglavarica redovnicâ Kćeri kršćanske ljubavi, došla sestra bolničarka francuske ratne mornarice Marija de Mandat-Grancey. Jedne večeri sestra Marija zamolila je jednog svećenika iz Reda sv. Vinka Paulskog, koji se nalazio u posjetu zajednici, da za duhovno čitanje u vrijeme večere odabere neki tekst. Svećenik je posegnuo za knjigom viđenja bl. Anne Katarine Emmerich “Život Majke Božje”. Pročitan je odlomak iz Života Presvete Djevice u kojem se opisuje kuća Presvete Djevice Marije u Efezu. Svi prisutni su već čuli za to mjesto te zaključili: “Efez uopće nije daleko, pa bi svakako bilo vrijedno otići tamo i to pogledati.”

Tako su i napravili. Lazarist o. Eugen Poulin, koji je bio jedan od gostiju, a obavljao je dužnost upravitelja Francuskog kolegija Presvetog Srca u Smirni, i mladi svećenik Henrik Young, zajedno s dva prijatelja arheologa, krenuli su 27. srpnja 1891. u potragu za mjestima koja opisuje bl. Ana Katarina Emmerich.

Mjesto Marijine kuće potvrdilo lokalno stanovništvo

Nakon dva dana lutanja među selima u brdovitim dijelu južno od Efeza, 29. srpnja, iscrpljeni od žeđi i umorni, oko 11 sati stigli su do polja zasađena duhanom na kojem je radilo nekoliko žena. “Imate li malo vode za nas?”, zapitali su iscrpljeni muškarci. “Na žalost, nemamo više”, bio je odgovor, “Ali pođite do samostana, tamo ćete naći vode.” Žene su im pokazivale u smjeru stare, ruševne kuće. Njihov opis mjesta do kojeg su stigli jednak je opisu bl. Ane Katarine Emmerich.

Okolno im je pravoslavno stanovništvo potvrdilo kako su posrijedi ruševine samostana, nekoć poznatog pod nazivom “Panagia – Sva Sveta”.

Već stoljećima, nadodali su, oni to mjesto časte kao Marijinu kuću, posebno uz blagdan Marijinog usnuća. Premda Pravoslavna Crkva vjeruje da je mjesto Marijinog usnuća i mjesto Marijinog groba u Jeruzalemu, vjernici ovoga kraja stoljećima čuvaju tradiciju da se, uz boravak Majke Božje u Efezu, i završetak Marijinog života na zemlji dogodio u – Efezu.

Te ruševine se nalaze na padinama Bulbul-Dagh, planine s čijeg vrha su o. Poulin i drugovi vidjeli more. Vrativši se u Smirnu, obavijestili su nadbiskupa i sestre milosrdnice o pronađenoj Marijinoj kući na brdu kraj Efeza. Dana 23. kolovoza 1891. kod Marijine kuće je, nakon mnogo stoljeća, slavljenaSveta Misa.

Komisija svećenika našla Marijinu kuću kod Efeza

Saznavši za otkriće kapele na brijegu kraj Efeza, biskup Smirne mons. Timoni ustanovio je komisiju od sedam svećenika i pet laika na čelu koje je bio sam biskup. Dvanaest članova komisije stiglo je 1. prosinca 1892. na vrh Meryen Ana (Majke Božje). Njihovo izvješće bilo je potvrda da se na opisanom mjestu nalazi Marijina kuća, onako kako ju je opisala bl. Ana Katarina Emmerich.

Nadbiskup Smirne je službenim dokumentom potvrdio kako su ruševine Panagia-Capoli zaista ostaci kuće Djevice Marije.

Marijina kuća prije obnove

Iduće godine o. Poulin saznao je kako vlasnici Marijine kuće žurno žele prodati svoj posjed. Međutim, po državnom zakonu u Turskoj nije bilo dopušteno da to kupi biskupija ili redovnička zajednica, nego samo pojedinac na osobno ime. Providnost je u pravi čas u Smirnu dovela redovnicu Mariju de Mandat, kćer francuskog grofa i grofice, koja je odmah odlučila kupiti posjed. Kako je upravo naslijedila dio obiteljskog bogatstva, 45.000 franaka spremno je uložila za kupnju zemljišta na kojem je Marijina kuća i 16. studenoga postala vlasnicom imanja i ruševne kuće iz prvog stoljeća.

Kad je s. Marija Mandat-Grancey kupila nekretninu, očistila je izvor, popravila pristupne puteve, podigla kip i oltar te ostaklila prozore. Otad je taj prostor poznat kao Gospina kuća, pod imenom “Meryem Anna Evi” (doslovno “Majka Marija”).

Prve hodočasnice Marijinoj kući kod Efeza

Već se 1896. godine iz Izmira hodočasti u Meryem Ana. Sestra Marija de Mandat je preminula u Smirni 31. svibnja 1915. godine. Početkom Prvoga svjetskog rata, cijelo područje Marijinog svetišta u Efezu potpalo je u područje vojne zone. Kada su se lazaristi 1920. vratili u Meryem Anna, pronašli su devastirano i velikim dijelom uništeno mjesto, razbijen oltar, kao i porušene platane. Brončani kip Marije bio je odnesen. Turska država je izvršila nacionalizaciju imovine, pa je i ovo imanje postalo državno vlasništvo.

S vremenom su turske vlasti počele koristiti Marijinu kuću za hodočasnički turizam, a zanimanje za Efez i mjesto gdje je Marija živjela posljednje dane još više je poraslo od 1950. godine, kada je proglašena dogma da je Djevica Marija na nebo uznesene. Vlasti poboljšavaju uvjete dolaska do mjesta, te je do Marijine kuće asfaltirana cesta. Sve turističke agencije u svoj program obavezno uvrštavaju posjet Marijinoj kući – glavnom mjestu na koje hodočaste ne samo katolici i pravoslavci, nego i muslimani.

U službenim dokumentima turske vlade to se mjesto spominje kao muzej, no posjetitelji ga, kojegod narodnosti, kulture, jezika ili vjere, smatraju svetim mjestom, usprkos ulaznici koju moraju platiti.

U Efez su hodočastili i Pape

Papa Lav XIII. 1896. godine dopustio je vjernicima da hodočaste Marijinoj kući u Efez. Papa Pio X. dao je više mogućnosti oprosta povezanih s hodočašćem u Efez. Papa Ivan XXIII. je 1931. godine posjetio Efez kao apostolski nuncij u Bugarskoj. S obzirom da se nije mogao uspeti do brda gdje se nalazi Marijina kuća, jer nije bilo ceste, posjetio je samo ruševine Marijine crkve u Efezu.

Papa Pavao VI. 1967. godine bio je prvi papa koji je došao do Marijine kuće u Efezu i darovao brončani svijećnjak, koji i danas stoji pred Gospinim kipom. Papa Ivan Pavao II. 1979. godine je pored Gospine kapele slavio Misu za tisuće hodočasnika, a papa Benedikt XVI. pohodio je Gospu Efešku 6. prosinca 2006. godine.