Sv. Edith u tami nevjere

Već je u trinaestoj godini izgubila vjeru i postala ateist. 1911. godine počela je slušati predavanja iz germanistike i filozofije na sveučilištu svoga rodnog mjesta Wroclawa, no posebno ju je zanimala filozofija; u njoj je mislila naći istinu, za kojom je u duši čeznula.

1913. prešla je na sveučilište u Göttingenu kako bi slušala predavanja Edmunda Husserla, začetnika filozofskog smjera fenomenologije. Husserl je također bio Židov, ali obraćenik na protestantizam, dobitnik Nobelove nagrade na području filozofije. Edith je izabrala Göttingen kako bi slijedila čovjeka koji se, s pravom, nazivao najvećim živućim filozofom. Edith je u Göttingenu živjela uobičajenim studentskim životom.

U kolovozu 1916. položila je doktorski ispit iz filozofije sa summa cum laude, a iste je godine u listopadu postala Husserlova asistentica. S njime seli na sveučilište u Freiburgu. U međuvremenu Prvi svjetski rat uzima stotine tisuća žrtava. Među žrtvama je bio i njezin prijatelj Adolf Reinach, koji ju je i upoznao s Husserlom. Edith je otputovala do njegove udovice. To je bio njen prvi susret s križem.

“Bio je to moj prvi susret s križem i snagom Boga koju udjeljuje onima koji ga primaju i nose. Prvi put sam ugledala Crkvu otkupljenih kršćana u njezinoj pobjedi nad poraznom smrću. Bio je to početak pada moje nevjere, židovstvo je izblijedjelo, a kršćanstvo zasjalo: Krist u otajstvu križa.” Ta filozofija bez filozofske problematike, bez metafizike, nije mogla zadovoljiti težnju Edith Stein za apsolutnim.

U Freiburgu se upoznala s Husserlovom učenicom Hedwig Conrad-Martius. Kod nje je često provodila jedan dio svojih ljetnih praznika, tako i ljeto 1921. godine. Jedne večeri, kad je bila sama, uzela je iz prijateljičine biblioteke “Život Svete Terezije Avilske”. “Počela sam čitati, bila sam odmah očarana i nisam prestala dok nisam došla do kraja. Kad sam zatvorila knjigu, rekla sam sama sebi: ‘To je istina.'”

Sutradan je kupila Katekizam Katoličke Crkve i Rimski misal. Susret s djelom Terezije Avilske u 30. godini života definitivno joj je otkrio jedan novi svijet i jedan novi život – svijet u kojem se očituje Bog koji je Ljubav i Život. Prihvativši iskreno istine katoličke vjere, 1. siječnja 1922. prima sakrament krštenja i uzima ime Tereza-Hedviga. Otišla je u Breslau da priopći majci svoj prijelaz na katoličku vjeru.

“Počela sam čitati, bila sam odmah očarana i nisam prestala dok nisam došla do kraja. Kad sam zatvorila knjigu, rekla sam sama sebi: ‘To je istina.'”

Kleknula je pred nju i rekla jednostavno: “Majko, ja sam katolkinja.” Učinak tih riječi bio je potresan. Edithin prijelaz na katoličku vjeru značio je za gospođu Stein duhovno otuđenje koje je neminovno imalo nastupiti između nje i njezine kćeri. Poznavajući beskompromisni karakter Edithe uvidjela je da su svi prigovori i ljutnja uzaludni, prekrila je lice rukama i počela plakati. Plakala je i Edith. Nježno je ljubila svoju majku i žao joj je bilo zadavati joj bol. Znala je da će odsada ona i majka biti dva svijeta koji se nikad neće moći razumjeti.

Ipak, nije došlo do potpunog prekida između Edithe i majke. Od trenutka krštenja glavna joj je želja sjediniti se sa živim Bogom u predanom služenju i sabranosti zatvorenoga, klauzurnog, zatvorenog karmela. Tu svoju čežnju nosi u srcu 11 godina jer se (kao dr. phil.) prema uputama svojih duhovnih savjetnika bavi nastavnom i odgojnom djelatnošću.

Život u samostanu

Godine 1933. ušla je u samostan bosonogih karmelićanki u Kölnu i uzela ime sestra Terezija Benedikta od Križa. Pet godina kasnije sklanja se pred nacistima u Nizozemsku. Pisala je knjige o katoličkoj filozofiji. Za nju se tajna života u Karmelu sastojala u tome da se čovjek s povjerenjem prepusti Božjem zahvatu ljubavi. U potpunoj se slobodi suobličiti Kristu i s njime iskusiti i dubinu radosti ali i tajnu patnje i “ludost križa”.

Ujedinjenje s Kristom sestra Benedikta od Križa – Editha Stein ostvarila je upravo “na drvu križa”, što joj je omogućilo da svoje redovništvo i svoje konačno mučeništvo prinese kao žrtvu za mnoge. Proživljavajući kao kršćanka strašnu agoniju svoga židovskog naroda napokon i sama postaje žrtvom mržnje, nepravde i nasilja. Ostaje mirna i pouzdana: sve to može ubiti samo tijelo, ali ne i dušu – vječnu čovjekovu bit. Službenici njemačke tajne policije pokucali su na vrata karmela u Nizozemskoj početkom kolovoza 1942. Odveli su nju i njezinu sestru koja je živjela u samostanu, ali ne kao redovnica. Ona je na rastanku sa sestrama rekla svojoj sestri: „Sestro, idemo mrijeti za svoj narod!“

Za nju se tajna života u Karmelu sastojala u tome da se čovjek s povjerenjem prepusti Božjem zahvatu ljubavi. U potpunoj se slobodi suobličiti Kristu i s njime iskusiti i dubinu radosti ali i tajnu patnje i “ludost križa”.

Neprijatelji križa Kristova otvorili su ovoj neumornoj tražiteljici istine 9. kolovoza 1942. u Auschwitzu vrata ka vječnoj Istini. Zajedno sa svojom sestrom prinijela je žrtvu svoga života za svoj narod i Kristovu Crkvu.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Edith Stein blaženom 1. svibnja 1987., svetom 11. listopada 1998. godine, a 1. listopada 1999. suzaštitnicom Europe, zajedno sa sv. Brigitom Švedskom i sv. Katarinom Sijenskom.