Na pitanje čega se prvo sjeti kad se spomene Majka Elvira, Dario je odgovorio: “Dok sam lutao u tami ovisnosti, sva vrata su mi bila zatvorena, i sva vrata sam zatvorio. Jedina vrata koja su se otvorile bila su vrata njezine zajednice, koja mi je spasila život i dala mi veliku milost da mogu danas lijepo hodati ovom zemljom.”

Dario Tepeš u studiju HKR-a

“Majka je uvijek govorila da smo mi biser koji je bio u blatu. Dolaskom u Zajednicu Cenacolo i hodeći kroz njenu Školu života, taj biser je svakim danom sve više i više sjao. Ona je najzaslužnija žena za sve nas koji smo pali u to blato, bili u najrazličitijim ropstvima i ovisnostima ovoga modernog svijeta. Ona nas je svojim primjerom, svojim radom, svojom žrtvom, ljubavlju i zagrljajima dovela do toga da možemo biti svjedoci da je Krist stvarno uskrsnuo za sve nas”, ističe Dario.

A koji je trag ostao iza Majke Elvire?

“Nema riječi kojima bi se opisao trag koji je ona ostavila. U mom životu to je obitelj.

Da nije bilo Zajednice, ne bih upoznao svoju suprugu, ne bismo osnovali obitelj i ne bismo imali jednog prekrasnog sinčića.

Da nije bilo nje, ne bi bilo ni nas, ne bih bio sretan i zadovoljan, ne bi ničega bilo. Ma, da je samo jedan život spasila, napravila je puno, a spasila ih je tisuće”, podsjeća Dario i zaključuje:

“Stvarno sam imao priliku u životu imati dvije zemaljske majke. Zahvalan sam što sam mogao živjeti u Zajednici, živjeti tu školu života i tu karizmu, ali i da je mogu živjeti dan danas. I zato, koliko sam sada tužan iznutra, istovremeno sam jako sretan da na kraju svake molitve mogu reći: “Majko Elviro, moli za nas!”