Na početku euharistijskog slavlja nadbiskup Jozić je kazao:

„Drago mi je da mogu biti s vama. Želim moliti s vama Isusa Dobrog pastira da Crkvu obdari novim duhovnim zvanjima iz Cetinske krajine. Posebno želimo moliti za one koji ove godine nisu s nama, zbog bolesti i godina. Ovdje smo se okupili, pred Čudotvornom Gospom Sinjskom, gdje su nas kao djecu dovodili naši roditelji, gdje su počeli naši prvi koraci u vjeri. Od tada naš život je ispunjen ljubavlju Blažene Djevice Marije koja nas je vodila do Isusa koga slijedimo na ovom hodočašću zemaljskom dolinom.“

Liturgijsko pjevanje predvodila je s. Anđela Crnjac, a za vrijeme slavlja otvorenja Porcijunkulskog oprosta pjevanje je predvodio fra Jure Župić.

U misnom slavlju don Ante Mateljan je održao nadahnutu i emotivnu propovijed koju je naslovio “Pred licem tvojim, majko”.

„Vjerujem da svatko od vas, to jest od nas danas okupljenih ovdje u Sinju, pred čudotvornom prilikom Majke Isusove i Majke naše, imao što reći. Jer svatko od nas nosi neobičnu priču, svoj osobiti put, svoju duboku tajnu i u njoj svoje srce, kao bi ga stavio u majčine ruke“, kazao je don Ante. 

Potom je iznio svoja sjećanja na Gospu Sinjsku:

“Onda se s ponosom sjećam kako sam ti svake godine dolazio pješke, sa svim mojim bližnjima koji su mogli pješačiti, hodočasteći k tebi jedne nedjelje u srpnju, kad bi nas došao red. Krenuli bismo u svanuće, dok je još trava bila rosna i ptice se budile, a onda bi se svi skupili kod Masle i u procesiji, pjevajući, s barjacima, svečano i ponosno, dolje preko Gorućice uz Alkarsko trkalište i Brnašku kalu došli do crkve, u kojoj bismo nastavljali pjevati, moliti i Boga slaviti. A župnik, pokojni don Tomislav Karaman, onako malen stasom pjevao bi misu gromkim glasom.”

Prisjetio se i početaka organiziranog hoda mladih, početkom osamdesetih, u subotu prije Velike Gospe, iz Solina prema Sinju:

“S tadašnjim duhovnikom don Petrom Šolićem, kasnije biskupom drage uspomene, koji je zbog hrabre propovijedi na tom hodočašću dospio na sud, uživali smo hodočastiti, uvijek pjevajući. Iako sad više toliko ne hodam, ipak pratim. Pa se u mislima vratim u te sjajne dane kad se tako veselo išlo putem vjere i kad je kroz noć odjekivala pjesma preko Klisa, Dugopolja i Dicma, kroz Mojanku i Kukuzovac, sve dok ne otežaju noge i grlo se ne osuši.”

Iako su prošla desetljeća, don Ante i dalje dolazi redovito kod Sinjske Gospe:

“I sada, nakon skoro 40 godina misništva i trideset i nešto godina bavljenja kršćanskim naukom, kad se već ćute klecava koljena, a oči se brzo umore, evo me opet ovako, svake godine za ljetnoga susreta, pred tobom. Da se susretnem i s onima kojima se osjećam bratom, jer imamo istu mater, tebe Majko kojoj možda nikad nismo tepali, ali smo ti se u punom povjerenju stavljali i stavljamo u tvoje brižne ruke i blago srce.”

Na završetku slavlja riječi pozdrava uputio je sinjski gvardijan fra Marinko Vukman koji je izrazio dobrodošlicu u Svetište Gospe Sinjske i zahvalio Bogu za otajstvo Euharistije koje je stavljeno u središte susreta, a po kojem se hrani vjera i svećenički te redovnički poziv. “Braćo svećenici, cijenjene časne sestre, neka ovo euharistijsko slavlje bude naša molitva zahvale za darove koje nam Gospodin daje po zagovoru naše nebeske Majke, da se pomoću njih služimo i donosimo radost onima kojima nas Isus svaki dan šalje”, zaključio je gvardijan.

U 12:00 sati počelo je slavlje otvorenja “porcijunkulskog oprosta” uoči proslave blagdana Gospe od Anđela. 

Dan duhovnih zvanja Cetinskog kraja