Pronicljivo srce

Tko bi to bio pronicljiv čovjek? Evo, ima ljudi koji savršeno govore desetak i više jezika, ima onih koji napamet vrlo brzo mogu izračunati neki matematički zadatak, ima onih koji imaju gotovo enciklopedijsko znanje, a ima i onih koji pamte gotovo sve što su ikada čuli ili pročitali. Velimo da su to genijalni ljudi, posebno nadareni, posebno inteligentni. Znači li to da su oni u isto vrijeme pronicljivi odnosno mudri? Netko će se odmah dosjetiti da je bilo veoma sposobnih i inteligentnih zločinaca koji su gotovo do savršenstva planirali svoje zločine ili koji su svojom vještom demagogijom silno mnoštvo ljudi zavodili sve do propasti. Zar ćemo i njih smatrati mudrim ljudima pronicljiva srca? I onda smo opet na početku. Pronicljivost, mudrost… Što bi to bilo? Današnje prvo čitanje nam uvelike pomaže shvatiti što je to istinska pronicljivost, istinska mudrost. Evo.

Nakon što je naslijedio svoga oca Davida na prijestolju, Salomonu se Bog ukazao u snu i rekao mu neka samo zatraži što da mu dadne. I onda Salomon ne traži ni duga života, ni vojne pobjede, ni silno bogatstvo, nego Bogu govori: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla.“ To je velik Božji dar, dar Duha Svetoga za koji nam valja moliti.

Razlikovati dobro od zla

Božja mudrost, istinska mudrost sastoji se u prvom redu u tome da razlikujemo dobro od zla. I stvarno. Razlikovati dobro od zla! Važno je to jer se može dogoditi da nam grijeh i strast zamagle oči srca tako da to dvoje jasno ne razlikujemo, pa se onda po grijehu i strasti može dogoditi da čovjek posve izbriše granicu između dobra i zla ili čak da – u skladu sa svojim strastima – posve izopačeno gleda na dobro i zlo. Zato nas Bog ozbiljno opominje po proroku Izaiji: „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!“ (Iz 5,20). Lako se može dogoditi da po svojoj slabosti tu stvarnost koji put ne vidimo jasno. Upravo nam zato treba Božja riječ koja nas prosvjetljuje, trebaju nam Božje zapovijedi koje nas upućuju, treba nam Kristova Crkva u kojoj se po sakramentima čistimo od grijeha i uvijek se iznova jačamo za životnu borbu. Zato je važno da se ne damo zavesti zakonima ovoga svijeta koji često zagovaraju užitak bez odgovornosti u kojem i po kojem čovjek postaje sam svoj bog koji razlučuje i određuje što bi bilo dobro, a što zlo…

Blago na njivi

I onda nam Isus u evanđelju daje radosnu nadu. Kraljevstvo nebesko, Božji svijet, Božji način gledanja, Božje spasenje jest kao blago zakopano na njivi. Kada to blago čovjek otkrije, sve drugo postaje nevažno. U Isusovoj prispodobi čovjek koji je pronašao blago na njivi sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. To je evanđelje – radosna vijest. Tako čovjek može s oduševljenjem, s radošću, s uvjerenjem i dubokim mirom slijediti Krista koji je rekao da čovjek ne živi samo o kruhu, da nam valja praštati neprijateljima, da treba činiti dobro onima koji nas mrze, da trebamo moliti za svoje progonitelje, da trebamo biti krotki, da trebamo biti mirotvorci. Tu nam je sjajan primjer Pavao. On je napustio miran život uglednoga i školovanoga rimskog građanina, postao je apostolom, pri čemu je bio izložen velikim naporima i oskudici. K tome su ga njegovi sunarodnjaci smatrali otpadnikom. Međutim, sve mu je to bilo nebitno. On je upoznao i prigrlio Krista. Božju silu, Božju mudrost i samo je njemu služio. Zato bez imalo gorčine on radosno kaže: „Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem“ (Fil 3,8-9).

Dao Gospodin svima nama pronicljivosti i mudrosti da spoznamo i prihvatimo Krista, Božju silu i Božju mudrost. On neka nam udijeli svojega i Očeva Duha da spoznamo što je dobro u njegovim očima, pa da njegovom milošću i snagom po tome i živimo, baš kako nas Pavao hrabri: „Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti“ (1Sol 5,24).

Uz dopuštenje uredništva, propovijed prof. dr. Zvonka Pažina prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.