Svjedočanstvo bračnog para Šola u cijelosti prenosimo s portala SKAC Palma.

I jedno i drugo na Modrave su došli bez (ikakvih) očekivanja. Ona nije imala bolji plan za ljeto, a on je trebao istinski odmor. Ona je osjećala prazninu i zbunjenost, a on iskrenu čežnju da provede vrijeme s Bogom i mladima u prirodi.

Kiša nebeska i otvoreno modravsko srce

Kišni dan na Modravama spojio ih je u šatoru u kojem su jednom drugom otvorili srce. „Sada kad se toga prisjećam, bilo je to vrijeme natopljeno Božjom milosti i Duhom svetim jer samo On može tako bezbrižno i nježno bdjeti nad dvama ranjenim srcima i liječiti ih.“ – kaže Martin. Tog dana na Modravama upoznao je svoju sadašnju ženu Gloriju. Ali i ona je osjetila nešto posebno: „Ne znam kako, ali u srcu sam znala da je on TAJ. Vjerovala sam da je Martin moj budući muž.“

Do tada sam već pola godine bila „tužna“ (rekla bih ranjena prošlom vezom) i ništa me uistinu nije moglo ispuniti, unatoč molitvama i vapajima Bogu.

Gloria je bila 10. na listi čekanja za taj modravski termin, ali odlučila je riskirati i čekati hoće li upasti. Tjednima nakon dobila je odgovor da se oslobodilo mjesto za nju! Večer prije polaska osjećala sam neku prazninu, tugu i zbunjenost. Ali opet bila sam puna nade, kao da sam predosjećala da će nakon Modrava moj život krenuti u skroz drugačijem (boljem) smjeru. Do tada sam već pola godine bila „tužna“ (rekla bih ranjena prošlom vezom) i ništa me uistinu nije moglo ispuniti, unatoč molitvama i vapajima Bogu.

Dolaskom na Modrave upoznala je mnoge divne ljude, među kojima je bio i jedan poseban momak koji ju je na prvu privukao svojom otvorenošću, osmijehom i humorom. Nisam bila otvorena za novu vezu, ali sam zato otvorila svoje srce tom momku, iz „ne znam“ kojeg razloga (Bog je znao). Jedan dan je padala tolika kiša da smo svi bili primorani smjestiti se u jedan šator dok kiša ne prestane. I tako nas je „kiša nebeska“ upoznala. Prolazili su sati i sati, kiša je prestala, zasjalo je sunce, no ja i Martin smo i dalje sjedili jedan do drugoga kao da je vrijeme stalo, i tako smo razgovarali i dijelili jedno s drugim svoja razmišljanja, stavove, dosadašnja iskustva kroz život i slično. Taj trenutak nakon razgovora se upalio neki klik u meni i kao da sam shvatila da je ovo nešto drugačije. Da sam odmah vidjela potencijalnog dečka u njemu, mislim da mu ne bih baš sve u detalje pričala o svom životu, ali očito je tako trebalo biti. Naime, oboje smo pola godine bili sami (solo) i nismo bili spremni za novu vezu. Ja sam bila duboko povrijeđena i ranjena u zadnjoj vezi. Nisam živjela čistoću prije braka iako sam uvijek išla na svetu misu i znala sam da je to grijeh. U niti jednom trenutku nisam osjetila osudu u njegovom pogledu i mislim da je to bio i ključ da znam da sam sigurna, da mu mogu sve reći.

Nisam živjela čistoću prije braka iako sam uvijek išla na svetu misu i znala sam da je to grijeh.

Priznaje Gloria da joj je nakon prvog razgovora s Martinom postalo neugodno u njegovoj prisutnosti i tada je spoznala koliko joj se svidio. „Kada smo se jednu večer gotovo sudarili u hodu, rekao je da stanem i da misli da zna u čemu je problem: „Mi se jednostavno trebamo pogledati oči u oči.“ To je bilo njegovo rješenje vezano za našu neugodu. Sutradan mi je prije šutnje (koje traje 2 sata  ispod maslina u popodnevnim satima) uručio knjigu na poklon koju je bio ponio sa sobom i u njoj sam pronašla pismo. To pismo je bilo predragocjeno za mene. Bila sam sva izvan sebe. Kada ti neki momak napiše pismo, to mora da je nešto posebno. Odmah sam mu i uzvratila pismom, a već sutradan smo nastavili sa zajedničkim razgovorima u prirodi, uz miris mora, masline, cvrkut ptica i cvrčaka. Zajedničke mise na otvorenom, kateheze, druženja uz rad u polju i kupanja bila su predivna. Noćno klanjanje pod zvijezdama bilo je posebno iskustvo. Modrave su svakako učvrstile moju vjeru i otvorile moje srce.“

Zahvalnost za put koji(m) je trebalo proći

Martin je te 2018. godine odlučio otići na Modrave s prijateljem, nakon naporne godine u kojoj je promijenio posao, prekinuo druge zaruke i prolazio teške trenutke sam sa sobom. Ono što nije očekivao jest da će uz odmor, molitvu, rad i kupanje naći i ženu. Prije nego sam upoznao Gloriju bio sam u dvije duge veze: šest i dvije godine te sam oba puta bio zaručen. Svatko tko je prekidao vezu odnosno zaruke zna koja je to patnja i koliko je teško zaručiti nekoga drugi put, a koliko je tek teško odlučiti se na to treći puta. Ljudi koji me poznaju pitaju me odakle ti hrabrosti da se triput zaručiš. Sada kad gledam ja uopće nisam imao hrabrosti nego je Gospodin vodio tu priču od početka do kraja. Nekada sam se petljao u Božji plan, pa su neke stvari traje malo duže, ali Gospodin me je prisutno hrabrio i uvijek iznova sve izvodio na dobro. Ne mogu svojim riječima opisati koliko sam zahvalan Gospodinu na svim tim patnjama i osobama koje mi je stavio na put. Da nije toga bilo, danas ne bih bio to što jesam.

Svatko tko je prekidao vezu odnosno zaruke zna koja je to patnja i koliko je teško zaručiti nekoga drugi put, a koliko je tek teško odlučiti se na to treći puta.

Kad sveti Josip pogura…

I Glorija i Martin molili su se svetom Josipu za svoje buduće supružnike. Martin vjeruje da mu je tridesetodnevna pobožnost priskrbila milost da ga Gospodin usliša u čežnji da bude dobar muž. Sigurno je sveti Josip pripremio i jedno i drugo na žrtvu koja je uslijedila nakon zajedničkog termina na Modravama – a to je veza na daljinu. Martin je iz Zagreba, a Glorija iz Podstrane kod Splita. „Sedam mjeseci nakon Modrava Gloria i ja smo otišli  na hodočašće Padre Piu u San Giovanni Rotondo. Naravno neizbježna postaja je bila i špilja Sv. Mihaela u Garganu. Taj dan se dogodilo jedno malo čudo: ušli smo moja djevojka i ja u špilju svetog Mihaela, a izašli zaručeni. Da, tako je Martin kleknuo po treći put, ali ne sam nego zajedno sa svojom zaručnicom pred Isusom Kristom jer je Gospodin znao da ne mogu ja to sam.“

Da, tako je Martin kleknuo po treći put, ali ne sam nego zajedno sa svojom zaručnicom pred Isusom Kristom jer je Gospodin znao da ne mogu ja to sam.“

Sveti Josip je odradio veliki posao pa ga Martin malo ostavio na miru i pred ženidbu počeo moliti Pompejsku devetnicu Kraljici svete Krunice na nakanu da Gospodin njega i Gloriju blagoslovi darom života. „Nakon nekoliko mjeseci Gloria mi se obratila da misli da je trudna i da bi napravila navečer test na trudnoću. Nakon tog dugačkog dana smo saznali da nas je u kući troje, suza suzu goni… To jutro sam se probudio presretan i zahvalan te sam rekao Gloriji da idem u Palmotićevu na svetu misu zahvaliti dragome Bogu i Kraljici svete krunice. Dolazim ja na misu, sjedam u klupe u dvoranu gdje se držala misa jer je zbog potresa bila zatvorena crkva. Gledam onaj Veliki kip Gospe, tako velik nesrazmjeran za tu malu dvoranu i zahvaljujem daru života kad eto zazvoni zvono, uđe svećenik. Prije negoli je započeo misno slavlje svećenik kaže: „Lijepo je vidjeti vas ovako puno danas na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice“, u tom trenutku sam se trznuo i trebalo mi je par sekundi da zbrojim dva i dva prije nego su krenule suze radosnice. Kaže molitva svetome Josipu: „Sveti Josipe ti nisi bio obasjan samo divnim zrakama božanskog Sunca, već i blagom svjetlošću mističnog mjeseca Marije.“

Samo se treba ohrabriti, biti odlučan i vjerovati da će Bog sve izvesti na dobro onima koji ga ljube.

Gloria dodaje: „Bogu hvala što nas je spojio i svetom Josipu hvala na zagovoru! Život uistinu piše predivne priče. Samo se treba ohrabriti, biti odlučan i vjerovati da će Bog sve izvesti na dobro onima koji ga ljube.“