“Duša je čestica Boga. Što je kad otpadne od njega? Smrt. Ništa. Zato je Bog ostavio jedno divno ljepilo da nas ponovo slijepi, spoji sa sobom – svetu pričest. I zato mi tu u crkvu dolazimo da bismo se ponovno spojili – vrijeme s vječnošću, dušu s Bogom”, rekao je propovjednik naglašavajući da nema ništa gore nego kad se čovjek odvoji od Boga. “I onda vene, vene, kao list kad otpadne s grane. Mi nemamo drugoga stabla na kojemu možemo opstati osim ovoga na kojemu smo danas. Vi ste živo lišće Božje”, rekao je fra Valentin Vukoja.

Što će ti tri stana u Makarskoj, što će ti kuće po Zagrebu?! Naš narod ovdje treba spašavati i mi se bojimo to reći.

Podsjećajući zajednicu da je Bog uživao u njihovu stvaranju i da ih je stvorio da bi njima ukrasio svoje Kraljevstvo, fra Valentin je naglasio: “Čuvajmo svoj narod. Nemojte ljubiti novac. Vi koja ga imate, vi koji možete, znajte, Evanđelje vam dira u novac, ne ja. Pogledajte samo, četveročlana obitelj: otac, majka i dvoje djece da pojedu za ručak po sendvič od 3 KM, je li to 12 KM? Večeru isto toliko, je li to 24 marke puta 30 dana, samo da po dva sendviča dnevno pojedu, to je 720 KM. Gdje je doručak, gdje je škola, gdje je sprovod, vjenčanje, drva, struja, telefon i da ne brojim… Borite se za svoj narod. Imaš dva puta: da siđeš u prošlost ili da odeš u povijest. I što se ima iza tebe reći? Nije se dugo patio; to je sve najljepše što mogu reći o tebi kad umreš. A mogao si spasiti svoj narod.

Ima li većeg dara od onog kada se netko među nama tobom ponosi i govori ‘Da mi nije bilo njega, da mi nije bilo nje…

Što će ti tri stana u Makarskoj, što će ti kuće po Zagrebu?! Naš narod ovdje treba spašavati i mi se bojimo to reći. Evanđelje koje ne dira u tvoje novce nema veze s tobom iako se ovdje pričešćuješ. Mi smo dužni spasiti svoj puk, svi koji možemo. Vidi koliki ti je prihod, koliki je rashod, koliko treba staviti za unaprjeđenje naših firmi, za proširenje radnih mjesta. Stavi koliko treba tebi osobno za život i onda raspodijeli radniku svakome njegovo, da se mi veselimo i da imamo zdravu i veselu starost. Kako su lijepe usne koje te časte i lijepo o tebi govore. Ima li većeg dara od onog kada se netko među nama tobom ponosi i govori ‘Da mi nije bilo njega, da mi nije bilo nje… hvala ti, Bože na njemu, na njoj!'” kazao je fra Valentin naglašavajući da može otvoreno govoriti vjernicima jer im govori iz ljubavi.

Ne mole usta, oči mole! I Bog se samo očima može smilovati, neće riječima

Da bi vjernik mogao živjeti vršeći Božju volju, mora biti čovjek molitve. “Znate li kad se dogodila najljepša molitva? Onda kad je ostala bez riječi, kad je bila razapeta. Nema ljepše molitve od one u kojoj nema niti jedna jedina riječ, a stoji pred Bogom”, rekao je propovjednik i okupljenima ispričao događaj kada mu je došao uplakani otac “platiti” misu za sina za kojega se bojao da će umrijeti. Fra Valentin je šokiranom ocu rekao da za njegova sina neće izmoliti niti jedan Slava Ocu. “Pored tvojih uplakanih očiju, ja bih se stidio pred Boga izaći sa svojih suhim očima. Da čitav svijet dođe sa suhim očima pred Boga ne vrijedi ništa naspram tvojih očiju koje su pred Bogom prolile svoju molitvu. Ne mole usta, oči mole! I Bog se samo očima može smilovati, neće riječima. On samo oči gleda. Ne trebaš ništa drugo Bogu reći. Ako imaš u oku svome molitvu, ne boj se, uslišana je! Samo se sjetite kako je u Starom zavjetu Ana suzama izmolila Samuela. Kako je Marija Magdalena suzama oprala svoje grijehe, sjetite se! Kako je Petar suzama oprao svoju izdaju, sjetite se! Sjetite se Monike koja je suzama dozvala svoga sina Augustina. Biskup je pitao: ‘Može li sin tolikih suza propasti?’ Ne može! E, to je molitva za žive, i molite tako”, ohrabrio je vjernike fra Valentin.

Molitva koju Bog najviše voli je bezsebna molitva, tako sam je ja nazvao, kad u molitvi svega ima osim mene

Pitaju me često, kazao je fra Valentin, koja je molitva Bogu najmilija. Molitva koju Bog najviše voli je bezsebna molitva, tako sam je ja nazvao, rekao je. “Kad u molitvi svega ima osim mene. Kad u molitvi na sebe i ne mislim. Tko zna blagoslivljati tuđe krumpire – rodit će i njegovi”, nasmijao se fra Valentin.

Inače, fra Valentin Vukoja rođen je 1969. godine u Ljubotićima u župi Kočerin kod Širokoga Brijega. Za svećenika je zaređen 21. travnja 1996. u New Yorku, gdje je proveo dvije godine s iseljenicima. Doživotne zavjete dao je 17. rujna 1994. godine.

Cijelu propovijed poslušajte ovdje:

https://www.youtube.com/watch?v=H7Zl9_vnSZ4