Piše jedan pustinjak kako je vidio neiskusnog učenika da se pred nekim ljudima hvali vrlinama svog učitelja, nastojeći da po tuđoj slavi i sam postane slavnim, no izložio se ruglu jer mu svi rekoše: “Pa kako to da tako plodno drvo ima na sebi tako jalovu granu?!”

Često na različitim evangelizacijskim skupovima, propovijedima, katehezama i predavanjima, znamo čuti mnoštvo pametnih riječi, i to zadivi naš um, ali srce ostane isto – nepromijenjeno. Često sam se i sam uhvatio da sam izgovorio neke riječi koje nisu moje ili koje su bile samo pametne, a nisu promijenile drugoga, piše Mario Tokić na portalu Hagio.hr.

Foto: Pexels

Mnogi će reći da nije na nama da mijenjamo druge i da o tome brinemo, i to je istina, Bog je onaj koji mijenja. Ali je na nama da sebe preispitamo kako to mi živimo, jesmo li drugima poticaj za promjenu, mijenjamo li sebe? Što mislimo ili izgovaramo o drugima? Koliko strpljivo slušamo, jesmo li se obratili od negativnog ili smo u savezništvu s nečim što odbacuje Boga “koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u nas” (usp. 1 Sol 4, 8)?

Ako samo vjerujemo i ako istinu govorimo, a pritom ne ljubimo, neće biti plodonosnih djela i sve je uzalud. Riječ bez ljubavi je razarajuća, koliko god bila istinita, i za nju ćemo odgovarati.

Ako želiš biti iskren, nužno nađi ljubav

Kada netko provokativno govori, vidiš mu u očima kako šara po publici i da istinu govori, ali na kraju ne ostane ništa, nego samo suh govor i ponekad srdit govornik koji je potrošio vrijeme i nije stvorio odnos sa slušateljima. Kao da je htio očistiti tuđe dvorište, dok je njegovo neuredno. Nešto nedostaje i često se pitam što je to?

Iskrenost bez ljubavi je užasna, ona je više zlo nego li dobro djelo. Mnogi prestaju biti u pravu samo zbog načina na koji nešto kažu. Nema smisla djelovati bez ljubavi, nema smisla djelovati bez duha koji je pun znanja, ali nije na istoj frekvenciji s Božjim Duhom.

Bez života koji je spreman svakoga dana preispitati svoju savjest, koji je spreman zavoljeti one koje će susresti, bez života koji je oplođen dubokom molitvom, obraćenjem i odnosom s nebeskim Ocem, i mi postajemo samo jalove grane koje pokušavaju svoj identitet sakriti na stablu nekoga drugoga.

Ti vrijediš! Netko je imao povjerenje u tebe da možeš biti Njegov suradnik i činiti djela Božja. Zaroni s povjerenjem u tu ljubav, a potom djeluj.