Ukupno su prešli oko 520 kilometara za što im je trebalo malo više od tri dana putovanja, a ispred crkve sv. Jakova u Međugorju stigli su u subotu, 10. lipnja oko podne. Umornih nogu, ali sretna, ispunjena i zahvalna srca rado su s nama podijelili nekoliko dojmova, prenosi Radiopostaja Mir Međugorje.

„Putujemo iz Zagreba, a moja nakana je da se prvo ja promijenim, moja obitelj, da se slažemo. Putovali smo Zagreb – Kotor Varoš oko 235 kilometara i nismo se nigdje zaustavljali, te smo tu spavali. Dalje smo nastavili za Jajce preko Kneževa, tu smo onda spavali kod strica fra Vinka Markovića, svećenika koji je gvardijan u Jajcu i iduća destinacija nam je bila Tomislavgrad gdje smo odsjeli kod jednih prijatelja. I evo danas smo u Međugorje stigli oko 12:30 sati. Prešli smo oko 520 kilometara za što nam je trebalo tri i pol dana, jer smo krenuli u srijedu jutro. Dojmove kada smo stigli u Međugorje ne možemo opisati, to samo mi sada znamo. Teško je bilo, no došao sam da se promijenim jer čovjek uvijek treba bolje postupati prema drugima. U Međugorju sam bio prije dvije godine s jednim prijateljem, isto sam imao nakanu za zdravlje i obitelj”, kazao je Stipo Marković, dok je Antonio Klarić drugi put hodočastio u Međugorje, a prvi put da je stigao biciklom

Teško je bilo, no došao sam da se promijenim jer čovjek uvijek treba bolje postupati prema drugima.

„Ne može se baš uspoređivati hodočašće autobusom i biciklom, to moram priznati. U biti došao sam zato što mi je kolega Stipo to predložio igrom slučaja i jednostavno se u meni stvorila želja da idem, nisam puno razmišljao o tome, samo sam se pripremao za dolazak desetak dana i to je bilo to. Svima je bilo čudno što idem, nikome nisam o tome govorio, čak ni najbližim prijateljima, jer ne bi mi ni vjerovali da ću doći, poznavajući mene. Bilo je fizički jako intenzivno, no kada smo prošli Kupreška vrata znali smo da je pred nama čist put i bili smo sigurni da ćemo doći. Što se tiče moga odnosa s Međugorjem još uvijek gradim taj odnos jer nisam baš redoviti hodočasnik, prvi puta jesam bio prije pet godina i bilo je dosta lijepo. Za kraj bih se želio zahvaliti obitelji Gabrić iz Tomislavgrada na gostoprimstvu”, kazao je Antonio, dok je Ivan Rotim podrijetlom iz Potpolja kod Čitluka, te je Bogu zahvalan što je mogao sudjelovati u ovom posebnom hodočašću.

Svima je bilo čudno što idem, nikome nisam o tome govorio, čak ni najbližim prijateljima, jer ne bi mi ni vjerovali da ću doći, poznavajući mene.

„Ovdje sam domaći jer sam do 19. godine živio u Potpolju. Prijatelji su me pitali da idemo iz Zagreba za Međugorje, ja sam naravno na to odmah pristao. Moja nakana je bila za zahvalu što mi se rodilo živo i zdravo dijete i za još neke osobne nakane te sam uključio i svoje prijatelje, a dojmove je teško opisati riječima kao što je rekao i Stipo, to sada samo mi znamo. Imao sam malo problema u putu s koljenom, morali smo par puta i stati, no na kraju se sve dobro završilo i Bogu sam zahvalan”, kazao je Ivan.