"Bog se svakome daruje i to bezgranično, ograničen je samo naš um i usko naše srce kada smatra da se Boga da zauzdati, usidriti, ograničiti. Trebamo zavijeke naučiti: Bog je tu da nas odgaja, a ne mi njega; da nas vodi, a ne mi njega; da nas odgaja, vodi, usmjerava, blagoslivlja – to je dinamičan odnos ljubavi!", poručuje rektor bazilike svetog Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Ivan M. Lotar. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Još prošle smo nedjelje otvorili pitanje: kakav je naš Bog? I pokušali dati brojne odgovore. Zaključili smo tada kako je čovjeku nemoguće dati cjeloviti „opis Boga“, a ne ostati dužnim svemu što Bog zapravo jest. Ipak, ne smijemo se umoriti od toga da budemo istinski Bogotražitelji i, analogno tomu – Bogopronalazači, koliko je – naravno, to čovjeku moguće.
Nikada se Bog ne odriče vlastite istinoljubivosti i pravednosti radi čovjekove ograničenosti i pada.
Knjiga proroka Hošee je hvalospjev ljubavi u odnosu između Boga i čovjeka. Bog se u njoj otkriva osjećajnim, osjetljivim, pažljivim i suosjećajnim prema palome čovjeku. Nikada se Bog ne odriče vlastite istinoljubivosti i pravednosti radi čovjekove ograničenosti i pada. No Bog uvijek ide prvi ususret čovjeku, jedino će se i samo tada, Bog i čovjek uistinu autentično susresti. Bog čovjeka pridiže, odgaja, pomaže mu, trenira ga u teretani poslušnosti; u teretani duhovne jakosti; u teretani života! Gospodin, kako čitamo i slušamo danas, „siječe preko riječi svojih proroka“: nije lako čuti riječi proroštva. Ne samo proroštva Staroga zavjeta, nego i suvremenih proroka koje Bog danas podiže u svome narodu. Nikada to nije bilo posebno pitko, niti pjenušavo, niti slatkasto, niti uopće lako probavljivo. Ali Bog nije poput čovjeka. Njemu nije stalo da se nekome svidi ili ne svidi, da nam je simpa ili manje od toga. Nikako. Bogu je stalo do nas i naše duše: da se obratimo i živimo! To je Božja, očinska i Očeva ljubav.
Izbor Mateja u zbor apostola zacijelo nije bio očekivan. Carinik nije bio omiljena figura, a carinarstvo nije bio omiljen posao među Židovima. Isusovim izborom Mateja, on daje do znanja da ga ne zanima mišljenje drugih: Isus poziva koje on htjede, svidjelo se to nekome ili ne. Isus želi činiti – sve što želi činiti – preko onih koje on odabire, a ne preko onih za koje mi smatramo da su za nešto (ne)podobni. I nas Gospodin bira, svakoga za nešto.
Najbolji primjer za to nam je održani 5. Antunovski hod. Svaka karika, svaki zupčanik, svaki spoj je „sjeo na svoje mjesto“. Pjevači, svirači, propovjednik, molitelji, organizatori, redari, policija, mediji, župljani i zajednice u župi…sve. Nitko nije savršen, nitko nije isti, a sve je bilo predivno! Duh Sveti je sve to uredio i našim gradom prohodao, ususret svakome čovjeku izašao i pokazao se kakvim jest: živ, radostan, mlad, star, u kolicima, s teškoćama, muško, žensko…
Nitko nije savršen, nitko nije isti, a sve je bilo predivno!
Bog se svakome daruje i to bezgranično, ograničen je samo naš um i usko naše srce kada smatra da se Boga da zauzdati, usidriti, ograničiti. Trebamo zavijeke naučiti: Bog je tu da nas odgaja, a ne mi njega; da nas vodi, a ne mi njega; da nas odgaja, vodi, usmjerava, blagoslivlja – to je dinamičan odnos ljubavi! Zato, molimo i mi da, poput Abrahama: “pred Božjim obećanjem ne dvoumimo nevjerno, nego se vjerom ojačajmo, davši slavu Bogu, posve uvjereni da on može učiniti što je obećao. Zato će nam se to i uračunati u pravednost.”