Film je autorova priča o Krakowu i Wadowicama kao gradovima Karola Wojtyle. Snimljen je kao Pejićeva zahvala povodom 20. obljetnice trećeg pastoralnog pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Snimatelji su djelatnici HKR-a Eva Leš i Mihael Varenica koji potpisuje režiju i montažu.

Domagoj Pejić na početku je pozdravio sve uzvanike, a posebno predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutlešu, sisačkog biskupa Vladu Košića, generalnog tajnika HBK-a i ravnatelja Hrvatske katoličke mreže, preč. doc. dr. Krunoslava Novaka, kancelara Sisačke biskupije Janka Lulića te je naposljetku uputio i pozdrav Apostolskom nunciju u RH Giorgiju Lingui kojemu je zahvalu uputio, uz pomoć kolegice Tihane Semijalac, na talijanskom jeziku.

“Hvala Vam na svakoj lijepoj i ohrabrujućoj riječi koju upućujete mojoj Crkvi i narodu. Večeras ćemo vidjeti neka mjesta koja su posebno bila važna u životu Karola Woytle u djetinjstvu i mladosti. Prije mjesec dana su Italiju kao i Hrvatsku pogodile velike poplave. Nadam se da su Vama draga mjesta i ljudi koje volite dobro. Neka dobri Bog čuva Vas, Vaše suradnike u nuncijaturi i Vašu domovinu Italiju. Hvala Vam lijepa! Dobrodošli!”

Uz projekciju filma, o značenju posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj govorio je vlč. Robert Šreter, župnik u zagrebačkim Šestinama koji je na na početku svojeg govora zahvalio autoru što mu je ukazao povjerenje da sudjeluje kao govornik na premijeri filma te se u nastavku osvrnuo na povijest primijetivši da “promatrati tijek povijesti koji ima svoj unutarnji smisao i usmjerenje prema nečemu jest posve nešto drugačije. Mi kršćani, katolici vjerujemo u povijest spasenja i da je Bog na djelu u povijesti ljudskoga roda. Mnogo puta ne znamo otkriti te tragove Božje, ponekad to i uspijemo, no kada gledamo mi Hrvati svoju povijest davnu, mislim da moramo otkrivati tragove Božje bilo u svome narodu ili povijesti Crkve. Nije slučajno da si Domagoj ti, jer ne vjerujemo u slučajnosti, odabrao 7. lipnja. Nisi to planirao, ali taj je datum za nas Hrvate onaj neslužbeni dan državnosti. Nažalost, o tom datumu davne 879. godine malotko zna. O tome se čak ne uči u povijesnim udžbenicima, osim usput spomene, ali taj dan Papa je svojim dokumentom priznao hrvatsku državnost. Papa Ivan VIII. upućuje svoje pismo hrvatskome knezu Branimiru. Taj datum zlatnim slovima ostaje upisan u hrvatskome narodu”, rekao je vlč. Šreter te se prisjetio 7. lipnja 2003. kada je Sveti otac Papa Ivan Pavao II. posjetio našu zemlju i to svojim 100. jubilarnim pohodom.

“Meni osobno zapravo nije jasno kako je to bilo moguće, odnosno što je Ivana Pavla II. vodilo do ostvarenja te ideje. Na današnji dan slavio je misu u Čepinu. Na Duhove je bio u Rijeci. Taj čovjek je u nama Hrvatima vidio nešto posebno. To ne znači da nije volio druge narode. Mnogo je puta to pokazao. Za vrijeme Domovinskog rata on čini ono što Vatikan nikada ne čini, a to je da prvi priznaje državu. Trudi se za zaustavljanje rata u BiH. Triput nas je pohodio.

Što je u nama vidio? Bojim se da mi to i dandanas ne vidimo. Situacija u kojoj živimo zahtijeva od nas katolika u hrvatskom narodu, od Crkve u našem narodu da živimo vjerodostojno svoju vjeru. Na to nas je upravo pozivao Ivan Pavao II. Zato mi je drago, dragi Domagoje, zbog tebe koji si veliki zaljubljenik u sv. Ivana Pavla II. Hvala ti što si Ivanu Pavlu II. zahvalio u ime svih nas. Hvala ti na svemu što si kroz sve ove godine učinio za našu svijest o Ivanu Pavlu II. Njega se ne bi smjelo zaboraviti, kao što se ne bi smjelo zaboraviti niti 7. lipnja. Ne radi vraćanja u prošlost, nego da svoju vjeru živimo u današnje vjere i vrijeme budućnosti”, zaključio je vlč. Robert Šreter.

Nakon govora vlč. Šretera uslijedila je premijera filma. Nakon prikazane premijere, autor je zahvalio Evi Leš i Mihaelu Varenici koji su sudjelovali u snimanju i montaži ovoga filma te ispričao nekoliko duhovitih anegdota sa putovanja u Poljsku.

U glazbenom dijelu nastupila je vokalna skupina Wisla poljske Udruge Mikolaj Kopernik iz Zagreba. Vokalna grupa na svojem repertoaru ima poljski folklor prije svega, ali i crkvene marijanske te napose božićne pjesme.